Gostujući u emisiji „Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović“, prisjetila se traumatičnog iskustva koje je doživjela kada je imala samo 23 godine.
Ono što je trebalo biti obično rođendansko veče pretvorilo se u noćnu moru. Sve se dogodilo u Novom Sadu, na veoma osvijetljenoj ulici kojom su prolazili ljudi i automobili.
Jelena je ispričala da nije osjećala nikakvu opasnost dok je išla od prijateljica koje su također slavile rođendan.
„Imala sam 23 godine, već sam tada bila u Novom Sadu, bio mi je rođendan. Išla sam od prijateljica koje su također slavile rođendan i to se desilo u najosvjetljenijoj ulici u Novom Sadu, gdje su bili prolaznici i gdje su prolazili automobili. Ja nisam bila ni u kakvoj opasnosti“, prisjetila se.
Međutim, sve se dogodilo u svega nekoliko sekundi.
„U tom momentu nisam shvatila šta se dešava. Slučajni prolaznik samo me zgrabio i uvukao u žbunje. Nisam znala šta mi se dešava. To tako brzo ide da vi uopće ne znate šta vam se dogodilo. Odjednom sam se našla na zemlji.“
„Počela je borba za život“
Jelena je shvatila šta se događa tek kada je počela pružati otpor. Situacija je postajala sve ozbiljnija, a ona se borila da se odbrani.
„Pošto sam se opirala, shvatajući šta on želi, imala sam uske farmerice i usku majicu. On nije tako lako mogao skinuti tu garderobu. Njegove ruke su odozdo došle prema mom vratu i tu je zapravo počela borba za život“, ispričala je.
„Život mi je prošao kroz glavu“
Pjevačica je kazala da danas ne može ni procijeniti koliko je cijeli događaj trajao. Sve se odvijalo toliko brzo da nije imala vremena ni razmišljati o stvarima koje je imala kod sebe.
„Ljudi danas kažu: ‘Pa šta, uz mene su bila torbica i mobilni telefon.’ Vi se uopće ne možete snaći. To se sve jako brzo događa. Istina je da vam život prođe kroz glavu. U par sekundi slike prolaze kao na filmu. Ja gubim dah, vidim gotovo i polako sam počela padati, vjerovatno u nesvijest“, kazala je Jelena.
U tim trenucima pomislila je na rođendan i poželjela samo jedno – da preživi.
„Sjetila sam se da mi je rođendan i samo sam poželjela da ostanem u životu.“
Kada je osjetila da gubi snagu, uspjela je doći do daha i povikati.
Njen vrisak čuo je slučajni prolaznik, koji joj je pritekao u pomoć.
„Svu snagu sam smogla da udahnem i da vrisnem. Tada je slučajni prolaznik čuo vrisak i spasio me. Ja ni dan-danas ne znam ko je taj čovjek. Ja sam onda pobjegla.“
Nakon traume uslijedila je teška psihička borba
Iako je fizički preživjela traumatični događaj, njegove posljedice nisu nestale onog trenutka kada je uspjela pobjeći.
Jelena je nastavila sa životom i čak proslavila rođendan, zahvalna što je živa, ali se s vremenom suočila s ozbiljnim psihičkim posljedicama.
„Kakav je paradoks da ste vi ostavljeni u životu, a da nakon toga prolazite kroz takva psihička stanja koja nisu vama svojstvena. Ja sam se susrela oči u oči s tim momentom i s nasilnikom. Imala sam osjećaj kao da sam se iz kandži neke odvratne zvijeri iščupala. I kao takva sam taj dan i proslavila rođendan. Bila sam sretna što sam preživjela.“
Borba s depresijom
Vremenom je, kako je ispričala, njena prepoznatljiva vedrina počela nestajati. Prestala je pjevati i smijati se, a nakon traume uslijedila je i teška psihička borba.
„Poslije određenog vremena nisam bila dobro. Kasnije sam saznala da je neminovno, nakon takve vrste traume, bilo koje velike traume, neminovno je to što će vam se psihički kasnije dešavati.“
Jelena je otvoreno govorila i o odlasku na terapiju, koja joj je pomogla da razumije ono što joj se događalo nakon traumatičnog iskustva i da se suoči s posljedicama koje je dugo nosila sa sobom.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.