Ekonomija

Kako nam "samo 5 KM" pojede plaću?

Pet maraka ne djeluje kao veliki trošak, pa ni deset… Kafa i voda. Nešto iz pekare. Dostava. Grickalice. Cigarete.

FOTO: FREEPIK
FOTO: FREEPIK
Ilustracija / Na slici nije prikazan događaj iz teksta

Sitnica koju “usput” kupimo jer nije skupa. Ako ste neko ko pokušava utedjeti ili ovladati svojim finansijama, onda je ovo tema baš za vas. Problem nastaje kada se tih pet ili deset maraka ponavlja svaki dan.Pet KM dnevno je 150 KM mjesečno. A za godinu: pet KM dnevno je 1.825 KM. Kada se stvari ovako predstave tek onda postajemo svjesni svoje “rastrošnosti”.

Dakle, ono što svakog dana doživljavamo kao bezazlen trošak može za godinu odnijeti gotovo dvije hiljade maraka.

A šta ako nije pet, nego 10 KM?

Kod velikog broja ljudi dnevne sitne kupovine lako pređu pet maraka. Recimo, kafa tri KM, neka sitnica iz pekare četiri KM. Voda ili sok vije KM. Još neka sitnica, eto još koja marka se skupi. Ako dnevno potrošimo 10 KM na te sitnice, to je 3.650 KM godišnje.Ako potrošimo 15 KM dnevno, to je čak 5.475 KM godišnje.To je već iznos za ozbiljniji godišnji odmor, dio renoviranja stana, novi kućanski aparat ili nekoliko mjesečnih rata kredita.

Dostava hrane lako “pojede” budžet

Jedan naručeni ručak od 20 ili 25 KM možda ne djeluje dramatično. Ali dvije dostave sedmično po 25 KM znače 50 KM sedmično, odnosno 2.600 KM godišnje.A to je samo dostava. Bez kafa, cigareta, pekare, taksija i ostalih spontanih troškova.Naravno, poenta nije da treba prestati piti kafu, naručivati hranu ili sebi kupiti nešto usput. Problem je što sitni troškovi često prolaze nezapaženo upravo zato što pojedinačno djeluju mali.Veliku kupovinu od 500 KM pamtimo.

Pet maraka dnevno gotovo da i ne primijetimo. A na kraju godine tih pet maraka može koštati više od cijelog mjesečnog primanja.Zato, ako ste neko ko je baš u stisci s novcem i želi pokušati da iskontroliše svoje rashode, korisno je barem sedam dana zapisivati svaku malu kupovinu “usput”.

Na kraju sedmice brojka zna biti mnogo veća nego što očekujemo.Jer najveći problem s takvim troškovima nije to što su veliki. Nego što se ponavljaju.Ponekad nije pitanje gdje nam je nestala plata. Nego koliko puta smo tokom mjeseca rekli “Ma, samo pet maraka”, piše Faktor.