Domaći paradajz, paprika, breskve, smokve ili salata često se doživljavaju kao zdraviji i sigurniji od proizvoda iz velikih trgovačkih lanaca. Međutim, sama oznaka „domaće“ nije garancija da je proizvod i zdravstveno sigurniji.
Iza kvalitetne hrane nalazi se mnogo više od njenog izgleda i mjesta na kojem je kupljena. Važni su način uzgoja, kvalitet zemljišta i vode, pravilna upotreba sredstava za zaštitu bilja, poštivanje karence, ali i način na koji se proizvod čuva nakon berbe.
Kupci na pijacama često vjeruju da nepravilna paprika ili paradajz koji nije savršeno okrugao predstavljaju dokaz da je proizvod domaći i prirodan.
Međutim, izgled proizvoda sam po sebi ne govori kako je biljka uzgajana, čime je tretirana niti kakva je voda korištena za navodnjavanje.
Ozbiljna poljoprivredna proizvodnja počinje mnogo prije nego što se sjeme ili sadnica nađu u zemlji. Jedan od važnih koraka je analiza tla, koja proizvođaču pokazuje koliko je biljci potrebno određenih hranjivih materija.
To je posebno značajno u Hercegovini, gdje se karakteristike zemljišta mogu znatno razlikovati od jednog do drugog područja, javlja Bljesak.info.
Još jedno pitanje o kojem kupci rijetko razmišljaju jeste voda za navodnjavanje.
Proizvođači mogu koristiti bunarsku vodu, izvore ili različite sisteme za navodnjavanje. Ako se kvalitet takve vode ne kontroliše, potencijalni problem ne mora biti vidljiv na samom proizvodu.
Posebno je značajna kontrola vode kod voća i povrća koje se jede svježe i bez termičke obrade.
Zbog toga odgovorni proizvođači mogu provoditi mikrobiološke i hemijske analize vode. Kupac takvu investiciju neće vidjeti na paradajzu ili salati, ali upravo ona može biti jedan od važnih pokazatelja ozbiljnog pristupa proizvodnji.
Jedna od najčešćih rečenica koje kupci žele čuti na pijaci jeste: „Nije prskano.“
Međutim, stručna i kontrolisana upotreba dozvoljenih sredstava za zaštitu bilja nije isto što i njihova nepravilna ili prekomjerna primjena.
Posebno je važno poštivanje karence, odnosno propisanog vremena koje mora proći između posljednjeg tretiranja biljke određenim sredstvom i berbe.
Odgovorni proizvođači vode evidenciju tretmana i pridržavaju se stručnih preporuka, što je mnogo značajnija informacija od jednostavne tvrdnje da proizvod nije prskan.
Čak i pravilno uzgojen proizvod može izgubiti na kvalitetu ako se nakon berbe nepravilno skladišti.
To posebno dolazi do izražaja tokom ljeta, kada temperature u Hercegovini prelaze 35, pa i 40 stepeni.
Voće i povrće koje satima stoji izloženo visokim temperaturama brže propada. Zbog toga je važno da se nakon berbe što prije skloni sa sunca i pravilno čuva do prodaje.
Umjesto samo pitanja „Je li domaće?“, kupci od proizvođača mogu saznati gdje je proizvod uzgojen, kada je ubran, kakva se voda koristi za navodnjavanje, rade li se analize zemljišta i vode te kako se proizvodi čuvaju nakon berbe.
Takva pitanja ne moraju predstavljati nepovjerenje prema proizvođačima. Naprotiv, mogu pomoći upravo onima koji ulažu novac i vrijeme u kvalitetnu proizvodnju da se razlikuju od drugih.
Bosna i Hercegovina ima veliki broj malih proizvođača koji godinama žive od svog rada i vode računa o kvalitetu proizvoda. Međutim, porijeklo samo po sebi nije dovoljno da bi se moglo zaključiti da je neka namirnica kvalitetnija ili sigurnija.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.