Šešić: Teme koje obrađuju dokumentarci tiču se svih nas izravno ili na neki drugi način

Program donosi devet svjetskih, četiri međunarodne i osam regionalnih premijera.

Govoreći o filmovima koji će ove godine biti prikazani u okviru Dokumentarnog programa Sarajevo Film Festivala, Šešić je u razgovoru za Fenu ocijenila je da je radikalna intimnost velika vrijednost u mnogim filmovima tematski, a i po pristupu autora samoj temi. Kamera (autor) nije promatrač sa distance, kamera je u rovovima s vojnicima preko hiljadu dana (film “Ne pitaj da li sam ubila” Helene Maksyom iz Ukrajine), poput sudionika ulazi u zatvorske prostore u Sloveniji (“Kad izađem” Metoda Peveca), osluškujemo intimne razgovore odvažnih žena na streljanama u turskom selu. U Moldaviji pratimo ženu koja želi unijeti promjene u svoje selo, u svoju obitelj i u svoj život “Glasati za Gospođu Djed Mraz” Raise Razmerite). U Palestini poput muhe na zidu, kamera prati borbu žene da organizira kako iznijeti spermu svog muža iz izraelskog zatvora i sve poduzeti da zatrudni (“Za život” Ahmeta Seven), u Bijeljini autorica oživljava duh stvaranja westerna legendarnog fotografa Harija Džeksona (“Balkanski kauboj” Dragane Jurišić). Svi ti filmovi nose bezrezervnu, radikalnu intimnost. To što autori ne štede ni sebe nego se ogoljelo izlažu oku kamere, stvara atmosferu dubokog povjerenja između autora i publike – podvukla je Šešić.

Ona ističe da je ove godine veliki broj debitanata u cjelovečernjoj produkciji i sve veći broj žena koje su u dokumentarnom stvaralaštvu ili kao redateljice ili producentice.

Govoreći o medijskoj prisutnosti dokumentarnih filmova, selektorica Rada Šešić smatra da je program prepoznat i cijenjen. Mi imamo recenzije filmova u najmanje tri-četiri svjetska filmska magazina. U zapadnoj Evropi na primjer se o dokumentarnom filmu piše jednako intenzivno kao i o igranom. Teme koje obrađuju dokumentarci tiču se svih nas izravno ili na neki drugi način. Ono što je krucijalno za postojanje dokumentaraca je da publika voli gledati te kreativno napravljene životne priče. U stvarnosti koju živimo, nema te fikcije koja nas može više uzdrmati, emocionalno dotaknuti i biti nam bliska kao priče koje pružaju narativi o realitetu koji nas okružuje i koju sami živimo. Uzmimo na primjer film Biljane Tutorov i Petra Glomazića “Planina”, koji je osvojio Grand Prix na prestižnom Sundance festivalu, i sa kojim otvaramo takmičarski program. Minucioznim filmskim postupkom, veličanstvenom fotografijom i zavidnom bliskošću sa protagonistima, u stilu direktnog filma, otkriva se preko života hrabre i mudre žene iz naroda istina o zakulisnim radnjama institucija lokalnih i međunarodnih razmjera – kazala je Šešić.

Govoreći o filmu “Planina” rada Šešić je istakla da se o ovom filmu pisalo u svijetu nakon svake nagrade. No ono što je film inicirao i što je od ogromnog značaja je pisanje medija ne samo o filmu nego i o gorućoj problematici koju on tematizira, a to je problem očuvanja prirode i života na Sinjajevini, odnosno sprečavanje dolaska NATO-a na vježbe u netaknute predjele Crne Gore – istakla je.

Komentirajući specifičnosti dokumentarnog stvaralaštva, Rada Šešić smatra da je ono vrlo široko. Ima i elemente drugih filmskih vrsta, i fikcije i animacije i eksperimentalnog filma, vizualne umjetnosti, eksperimentira sa zvučnim dizajnom. Rediteljica filma “Zabranjena tetka” Bojana Novaković koristi i kolaž i elemente fikcije, estetiku video klipa, glumu, muziku, i sve to uz puno šarma i humora dok film govori u cinema verite stilu o vrlo ozbiljnoj obiteljskoj tajni. Ili naš bosanski film “Fahrudin” Alena Drljevića o dječaku iz Srebrenice koji je pravim čudom ostao živ, autor uz animaciju i poseban postupak igranog evocira dokumentarno – navodi Šešić u razgovoru za Fenu.

Govoreći o hrvatskom filmu “Bro Ram” redatelja veterana igranih filmova Branka Schmidta, ističe da on uz elemente fikcije pojačava ono što je dokumentarno i govori o odnosu lokalnog stanovništva prema Nepalcima i Indijcima koji su došli raditi u našu regiju.

Selektorica Takmičarskog programa Dokumentarni film ističe da ove godine ima dosta ostvarenja u kojima su autori i sami protagonisti. To se naročito vidi u filmovima u kojima je kamera korištena kao participativni, suosjećajni partner. Postigao se kvalitet koji omogućuje gledatelju da se osjeća kao u 4D filmu, kao da je ušao u sliku i posmatra određenu scenu unutra. U tim filmovima kamera dobiva pristup iznimno osjetljivim, privatnim trenucima. Bilo da je riječ o scenama dugih čekanja između vojnih misija kako bi se prenijela sama “tekstura preživljavanja” ili šarmantno ispričane storije imigranatice koja se bori s predrasudama zbog “slavenskog naglaska” u zapadnoj Europi, maštovito i lucidno istkanoj porodičnoj sagi o transgeneracijskom nasilju u obitelji ili liričnoj refleksiji autorice o sebi i svojim sestrama, o ratnom Sarajevu. Ta neposrednost i otvorenost osjeća se i u road trip filmu autora Filipa Grujića i Alekse Borkovića koji putuju sa starim yugom i rade priču “Yugo ide u Ameriku”, o najgorem vozilu ikada uvezenom u SAD – kazala je Šešić.

Kada je riječ o dokumentarnom filmu kao ogledalu društva, ali i samih autora te koliko rad na filmu može biti i svojevrsna prilika za suočavanje sa vlastitim traumama, Šešić vjeruje da je za neke autore važno da kroz film progovore o traumama, kompleksnim porodičnim situacijama, o sebi samima. Ove godine imamo puno takvih filmova, čak sedam. Autorica iz Ukrajine suočava nas sa svojim iskustvom ratovanja na prvoj liniji, druga nas na šarmantan način uvuče u svoju samoću i osjećaj nepripadanja niti jednoj kulturi, sa trećom prolazimo porodične traume transgeneracijskog nasilja, dok smo u domu bivšeg bosanskog političara neprikosnovenih principa usred porodične razmirice o odlasku iz Mostara – istaknula je.

Šešić smatra da su to sve narativi o kojima su autori imali veliku potrebu prodiskutirati i raščistiti neke stvari sa više razmišljanja i puno dublje jer se radi ne samo o porodičnim razgovorima nego i o filmu. Tada, kako je kazala, angažirate cijelu ekipu i nema vise odustajanja. U svim tim filmovima nevjerojatna bliskost postignuta je pozicioniranjem kamere poput “muhe na zidu” te krajnjom otvorenošću, direktnošću, iskrenim do bola popratnim komentarima. Ono sto je veliki kvalitet ovih filmova je njihova “pitkost”, unatoč ozbiljnosti teme. Filmovi nisu teški za gledanje, čak su povremeno i smiješni, zabavni a često i razigrani, lepršavi – ocijenila je Rada Šešić.

Odgovarajući na pitanje može li i dokumentarni film “slagati”, Šešić smatra da autor može nešto “podvaliti” pod istinu a što je lažno u većini slučajeva se to osjeti. Iza svake priče mora biti veliko istraživanje i to se takođe može pokazati i mora vidjeti u filmu. Svaka površnost, svaki senzacionalizam koji proizlazi iz neutemeljenosti može se dojmiti kao laž a čak i ne mora biti. Znači biti dokumentarista nije baš lako. Prije samog snimanja autor prolazi kroz velike i kompleksne faze istraživanja, pripreme, provjere, ispitivanja i tek onda stvaranja konkretnijeg plana snimanja – istakla je ona.

Selektorica Takmičarskog programa Dokumentarni film podvlači da nije lako odabrati filmove koji će biti prikazani. Osobito kada imate dosta dobre filmove i teško odbacujete film u grupu odbijenih jer znam da je svaki autor puno uložio u svoj rad. Imam veliki respekt za autore u našoj regiji jer imaju male budžete i pored rada na dokumentarnom filmu rade i druge poslove kako bi preživjeli. No autori imaju potrebu osvrnuti se na stvarnost oko sebe i svojim umjetničkim, istraživačkim okom zabilježiti i saopštiti nešto važno. Najveći mi je problem kada imam na kraju 4-5 snažnih filmova a ne stanu u program. Naš program ima određeni broj projekcija i on se ne može mijenjati. Znači cijela selekcija mora stati u te dane i te planirane projekcije – pojasnila je.

Selektorica Takmičarskog programa Dokumentarni film SFF-a Rada Šešić u razgovoru za Fenu zaključuje kako je uvjerena da je ovogodišnja selekcija snažna, raznovrsna i zanimljiva. Neće publika promašiti, za koji god film da se odluči – podvukla je.

Ovogodišnji Sarajevo Film Festival bit će održan od 14. do 21. augusta.