U saopćenju pod nazivom “Ni Hrvata ni spomenika Čovićeva prodaja žrtava HVO-a”, Lučić navodi da su mjesta poput Drvara, Glamoča, Kupresa i Uskoplja, koja su, kako ističe, odbranjena velikim žrtvama hrvatskih branitelja, danas simbol političkog poniženja i zanemarivanja.
Posebno se osvrnuo na nedavnu posjetu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika Drvaru, tvrdeći da taj događaj nije slučajan, već da predstavlja političku poruku Hrvatima. Lučić postavlja pitanje da li je Drvar postao dio političkog dogovora između SNSD-a i HDZ-a BiH.
U svom obraćanju otvorio je i niz pitanja, među kojima su razlozi zbog kojih je, prema njegovim tvrdnjama, u Drvaru ostalo manje od 200 Hrvata, kao i zašto u tom gradu još nije podignut spomenik za 74 poginula pripadnika HVO-a iz akcije “Maestral”.
Govoreći o obilježavanju godišnjice brigade HVO-a “Ante Starčević” u Uskoplju, Lučić tvrdi da su ga tamo dočekali brojni branitelji i porodice poginulih, dok, kako navodi, Dragan Čović nije prisustvovao događaju. Istovremeno je kritikovao prisustvo Čovićevih saradnika na muzičkoj manifestaciji u Posušju, navodeći da se javna preduzeća koriste za finansiranje takvih događaja.
Lučić je u saopćenju ponovio ranije iznesene optužbe na račun predsjednika HDZ-a BiH, nazivajući ga odgovornim za, kako tvrdi, urušavanje položaja Hrvata u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine. Također je iznio tvrdnje da su Hrvati u Republici Srpskoj gotovo nestali te postavio pitanje da li je to rezultat politika Milorada Dodika i Dragana Čovića.
Na kraju poruke poručio je da njegovo obraćanje nije poziv na mržnju, već poziv na političku odgovornost i zaštitu interesa hrvatskog naroda, ističući da građani trebaju odlučiti hoće li podržati one koji su, kako navodi, branili te prostore ili one koje optužuje da ih danas politički prepuštaju
Dragan Čović se za sada nije oglasio povodom ovih navoda.
NI HRVATA NI SPOMENIKA – ČOVIĆEVA PRODAJA ŽRTAVA HVO
Drvar, Glamoč, Kupres, Uskoplje… mjesta koja su krvavo plaćena žrtvom hrvatskih branitelja pretvaraju se u pozornicu za političku izdaju i poniženje.Nakon što je brigadni general HVO-a Zdenko Lučić protekloga tjedna obišao Drvar i iz tog grada jasno ukazao na krive i za Hrvate pogubne politike Dragana Čovića, u Drvar su odmah stigli Aleksandar Vučić i Milorad Dodik.
Nije to slučajnost.
To je poruka sile i poniženja upućena Hrvatima, a u toj posjeti opet je imao svoje prste onaj koji se lažno predstavlja kao zaštitnik hrvatskih interesa.
Je li Drvar postao dio koalicijskog paketa SNSD i Dragana Čovića?
Pitanje je jednostavno i gorko: tko danas štiti interese Hrvata, oni koji su branili i oslobodili ove krajeve, ili oni koji ih predaju radi političkog opstanka? Zašto je u Drvaru ostalo manje od 200 Hrvata? Zašto Drvar i Glamoč ne posjećuje posljednji predsjednik Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu grada Mostara i njegova osobna kandidatkinja za Predsjedništvo BiH?Zašto ni danas u Drvaru nema spomenika za 74 poginula branitelja iz akcije Maestral?
I Uskoplje je ovih dana obilježilo obljetnicu brigade HVO Ante Starčević. Ni tamo nije bilo Jugoslavena i pratilje. Pravi branitelji Uskoplja jasno su poručili: taj prostor nije mjeto gdje treba dolaziti agresor, osoba koja iz dana u dan izdaje hrvatske interese, za osobnu korist i korist svoje obitelji.Zašto su oni koji su oslobađali i branili ove prostore izostavljeni iz javnih i političkih ceremonija?
Prilikom svečanog otvorenja Spomen sobe, gdje su imena i uramljene fotografije 140 poginulih hrvatskih vitezova iz Uskoplja i drugih krajeva dobile svoje mjesto, branitelji su Ćiriličaru rekli dovoljno.Ne trebaš kročiti u taj sveti prostor.To je granica koju branitelji postavljaju pred one koji su svojim djelima i riječima pokazali kome služe.
Zdenko Lučić, brigadni general HVO-a polako preuzima koordinaciju branitelja HVO-a, kojega je ustrojavao početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu.Branitelji prepoznaju njegov rad i trud, a i sjećaju se njegove značajne uloge tijekom Domovinskog rata.
Lučićev doček i boravak u Uskoplju među mnoštvom istinskih branitelja i obitelji poginulih jasno ukazuje na promjenu smjera. Dok je Lučić u Uskoplju sjedio među pukom na svetoj misi u srednjim klupama, Čovića i njegovih pratilja nije bilo nigdje.
Isti dan pratilje su se pojavile u Posušju na glazbenom događaju u sklopu „Posuškog lita“, koji sponzoriraju javna poduzeća hrvatskog naroda, točnije poduzeća koja su životima i tijelima obranili poginuli, ranjeni i još danas živući hrvatski branitelji.
Javne objave generala o Čoviću kao agresoru na hrvatski narod ostale su bez odgovora od strane Agresora. Pitanja postavljena Ćiriličaru ostala su bez odgovora. Što drugo ta šutnja znači, nego priznanje?
Ako se ne odgovara na optužbe i pitanja, to ne briše optužbe, to ih potvrđuje. Lučić u Uskoplju s braniteljima i pukom, a Čovićeve pratilje u Posušju s rotacijama i državnim automobilima poput holivudskih zvijezda, okružene lokalnim tajkunima koji su im još ostali vjerni. Slika je jasna i gorka.
Posjeta Vučića i Dodika Drvaru, na poziv u pomoć koji je stigao od Dragana Čovića, nova je uvreda i poniženje Hrvata.
Netom prije obljetnice OLUJE, dolazak visoke srpske političke delegacije u Drvar šalje poruku moći „srpskog sveta“ i istovremeno hrvatske sramote koju nam servira onaj tko bi trebao štititi hrvatske interese, a znamo da je Ćiriličar.
To nije samo politička koreografija, to je otvoreni čin koji ponižava žrtvu i sjećanje onih koji su dali živote na ovom prostoru i za taj prostor.
Daytonski mirovni sporazum obvezuje na povratak prognanih i izbjeglica. Analogno tome postavljaju se dva sasvim logična pitanja:
– kako to da su se Srbi vratili u Drvar, a Hrvati su etnički očišćeni u cijeloj Republici srpskoj, točnije njihov broj u tom entitetu danas je u statusu statističke pogreške?
– je li to rezultat strateške politike Dodika i Čovića?
Ono što su hrvatske snage HVO i HV oslobodile 14. rujna, poput gradića Drvara, danas se predaje politikom radi glasova i političkog opstanka Ćiriličara.
Čovićevim postupcima predaju se simboli i teritoriji koje su branitelji platili krvlju. Vide li Hrvati što se događa s Glamočem, Drvarom i Kupresom? Ako ne vide, vrijeme je da otvore oči.
Ako vide, vrijeme je da djeluju.
Činjenica je da su Dodik, Čović i Aleksandar Vučić politički i fizički preuzeli Drvar.
Ovo nije poziv na mržnju bilo koga, ovo je oštar i nepopustljiv poziv na odgovornost. Branitelji su i devedesetih godina prošloga stoljeća rekli svoje. Tko će stati uz njih? Oni koji su branili, ili oni koji danas prodaju ono što je obranjeno?
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.