Cilj akcije vođene na današnji dan 1992. godine bio je pokušaj proboja neprijateljskih linija u pravcu Vogošće i Ilijaša, na području Poljina i stvaranje uslova za djelimičnu deblokadu Sarajeva, koji je od aprila 1992. bio pod opsadom agresorskih snaga.
U ovoj operaciji učestvovale su jedinice Armije Republike Bosne i Hercegovine, među kojima su značajan doprinos dale i vogošćanske jedinice, sastavljene od boraca koji su nakon okupacije Vogošće nastavili odbranu Sarajeva na različitim dijelovima fronta. Njihovo poznavanje terena, iskustvo iz prvih mjeseci rata i odlučnost bili su važan faktor tokom borbi na ovom pravcu. Ove jedinice držale su jednu od najtežih linija odbrane i napada, direktno naslonjene na jako neprijateljsko uporište na Poljinama. Borci iz vogošćanskog naselja Kobilja Glava i Hotonja organizovani kroz 3. i 4. četu Armije Republike Bosne i Hercegovine činili su okosnicu napada i odbrane na ovom sektoru. Oni su imali zadatak da preko Sjeničke kose i brda prema Poljinama ovladaju neprijateljskim bunkerima i olakšaju proboj ostalim sarajevskim brigadama.
Borbe su bile izuzetno teške i vođene u zahtjevnim uslovima protiv dobro utvrđenih položaja Vojske Republike Srpske. Iako planirani cilj potpune deblokade Sarajeva nije ostvaren, akcija je pokazala spremnost branilaca da izvode složenije ofanzivne operacije i zadržala je značajan moralni i vojni značaj.
Učešće vogošćanskih boraca ostalo je upamćeno po hrabrosti, požrtvovanosti i velikim ljudskim žrtvama. Mnogi pripadnici tih jedinica dali su svoje živote ili bili ranjeni tokom borbi, a njihova uloga predstavlja važan dio historije odbrane Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Tog dana, u temelje slobodne i nezavisne Bosne i Hercegovine, svoje živote su utkali: Teufik Šošić, Hakija Čavčić, Semedin Etemović, Mirsad Omerović, Mersal Plakalo, Rašid Bešlija i Ibrahim Brkanić, a ranije 20. jula u akciji pripadnika 3. i 4. čete na Poljinama nestala su tri saborca Ilijas Trnka, Senad Rokša i Muhamed Jamaković, koje su četnici kasnije ubili.
O značaju obilježavanja ovakvih datuma, prisutnima su govorili Salem Numanović, predsjednik Upravnog odbora Jedinstvene organizacije boraca Unija veterana Vogošće i učesnik ove bitke, Indira Dajdžić ispred Službe za boračko invalidsku i socijalnu zaštitu općine Vogošća i Omer Osmanović, Ministar za boračka pitanja u Vladi Kantona Sarajevo.
— Šta reći poslije 34 godine od agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, šta reći vama borcima, kad sve znate, bili ste svjedoci svega — rekao je Salem Numanović. — U toku agresije sam se uvijek pitao, dragi Allahu, zašto najbolji među nama ginu? Zašto sebi uzimaš one najbolje? A eto, poslije 34 godine došao sam do tog odgovora, pa da bi oni vječno živjeli. Moramo im se zahvaliti na prilici koju su nam dali, da mi danas živimo u slobodnoj državi Bosni i Hercegovini. Da nije bilo njih, mi danas ne bi stajali ovdje, niti bi smo imali priliku da radimo, da stvaramo i da gradimo svoju državu.
— Danas se prisjećamo hrabrih boraca koji su, vođeni ljubavlju prema svojoj domovini stali u njenu odbranu, svjesni da se sloboda ne poklanja, već brani i čuva — istakla je Indira Dajdžić. — Njihova hrabrost, odlučnost i spremnost na najveću žrtvu obavezuju nas da trajno čuvamo sjećanje na njihov doprinos. Naša je dužnost da istinu o odbrambeno-oslobodilačkom ratu u BiH 1992.-1995. godine prenosimo mlađim generacijama kako bi one razumjele kolika je bila cijena mira, slobode i nezavisnosti koje danas uživamo.
— Od 1992. do 1996. godine mi smo sijali ljiljane — rekao je Omer Osmanović. — Oni su procvali u punom cvatu ove godine. Generacije fudbalera i drugih sportista pomogli su da se o ljiljanima pjeva širom svijeta, oni žive uprkos onima koji žele da se njihov miris više ne osjeća. Zločinci su htjeli da nas ne bude, da nemamo svoju zastavu, himnu, da se ne čuje ezan… Međutim, danas mi imamo sve to. Možda nismo zadovoljni u obimu u kojem bi trebali, za koji smo se borili. Međutim, današnje generacije trebaju preuzeti štafetu od nas, da se nastave boriti protiv nasrtaja onih koji bi i danas rado da ugroze naš mir i slobodu.
Polaganjem cvijeća na Centralnom spomen obilježju na Sjeničkoj kosi, delegacije Koordinacije boračkih udruženja, Općine Vogošća i stranaka koje participiraju u radu zakonodavnog tijela ove lokalne zajednice, odale su počast šehidima i poginulim borcima, koji su, u cilju deblokade Sarajeva, u herojskoj borbi vođenoj na ovom prostoru, izgubili živote.
Efendija Edin Mrkulić, imam Adil-begove džamije na Kobiljoj Glavi, za sve šehide i poginule borce proučio je jasin, a Amila Grbo, vrlo nadahnuto, izvela je Ilahiju “Kad se sjetiš oče mene”.
Manifestaciju je moderirala Azra Grbo.
Po okončanju manifestacije upriličeno je druženje građana sa preživjelim borcima.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.