Neko sa strane bi ih pitao: „Zašto to radite sebi? Zašto plaćate da bi vam bilo teško?“
Odgovor je jednostavan — planinarenje nije hobi, to je mentalitet. I to je razlog zašto planina brzo odbaci one koji traže samo dobru sliku za društvene mreže, a zauvijek zadrži one koji u njoj pronađu mir.
1. Planina ne trpi glumu ni prečice
U svakodnevnom životu možemo se sakriti iza statusa, odjeće, posla ili lažnog osmijeha. Na planini ništa od toga ne vrijedi. Nije je briga tko ste, koliko zarađujete i kakav auto vozite.
Na strmom usponu ostajete samo vi, vaš dah i vaša snaga. Planina vas ogoli do srži, testira vašu izdržljivost i brzo pokaže ko je spreman stisnuti zube, a ko odustaje na prvoj prepreci. Oni koji je žive ne idu gore da bi pobijedili vrh, nego da bi pobijedili sebe.
2. Tišina koja je glasnija od gradske buke
Živimo u svijetu neprestanih notifikacija, gužvi, buke i tuđih očekivanja. Ljudi koji žive planinarenje ne bježe od nečega, oni idu ka nečemu.
Na tisuću ili dvije tisuće metara nadmorske visine vlada jedna posebna vrsta tišine. To nije prazna tišina; to je mir u kojem napokon možete čuti vlastite misli. Kada satima hodate u ritmu vlastitog disanja i koraka, mozak se gasi od nepotrebnog stresa i ulazi u stanje čiste prisutnosti.
3. Posebna vrsta ljudi i kodeks koji izumire
Jeste li ikada primijetili kako vam na planini svatko koga sretnete kaže: „Dobar dan“ ili „Bistro“?
Planinari čine posebnu zajednicu. To su ljudi koji će s vama podijeliti zadnji gutljaj vode iz čuturice, pogurati vas kad ostajete bez snage i ponuditi vam toplu juhu u planinarskom domu kao da se znate cijeli život. Na stazi nema ega. Svi se kreću pod istim nebom i bore protiv istog umora.
Planina nas uči poniznosti: Kad stojite na vrhu i gledate nepregledne lance planina pod sobom, shvatite koliko su vaši problemi zapravo mali, a vi dio nečeg puno većeg.
Prihvaćanje neudobnosti kao slobode
Planinarenje definitivno nije za svakog jer traži da zavolite neudobnost. Traži da vam ne smeta kiša, da preživite žuljeve, da jedete hladan sendvič na vjetru i da se znojite satima bez garancije da ćete zbog magle na vrhu išta vidjeti.
Ali za one koji to žive, taj osjećaj umora na kraju dana je najčistiji osjećaj na svijetu. To je umor koji ne iscrpljuje, nego puni baterije. Dok god postoje oni koji razumiju zašto je hladan čaj iz termosa na vrhu planine bolji od bilo koje kave u gradu — planinarenje će ostati čista umjetnost življenja.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.