Kako se zbog ukrajinskog ultimatuma Lukašenko našao u problemima

Zelenski je zaprijetio da će ukrajinske snage same uništiti opremu ako to ne učini Bjelorusija, stavivši tako diktatora Aleksandra Lukašenka u nezavidan položaj: ako odbije, riskira ukrajinske napade, a ako pristane, javno prkosi ključnom savezniku Vladimiru Putinu. Oprema je na kraju utihnula, što predstavlja prvi vidljivi znak promjene u pristupu Kijeva, koji Bjelorusiju više ne tretira isključivo kao rusku platformu za napade, već je spreman izravno pritiskati Lukašenka, piše Kyiv Independent.

Saga o relejnoj opremi

Obraćajući se novinarima 19. lipnja, Zelenski je pojačao kritike na račun Lukašenka, istaknuvši da njegov režim, unatoč tvrdnjama da ne želi biti uvučen u rat, i dalje pomaže ruskim vojnim naporima. Upozorenje se odnosilo na relejne sustave postavljene na komunikacijskim tornjevima u dvije bjeloruske regije uz granicu s Ukrajinom, a koji se, prema riječima ukrajinskog predsjednika, koriste za koordinaciju ruskih napada dronovima na civilna područja. “Ako je ne isključi, mi ćemo”, poručio je Zelenski.

Lukašenko je šutio gotovo tjedan dana. Napetost je okončana 24. lipnja, kada je Zelenski objavio da je oprema onesposobljena. “Prema informacijama koje sam dobio, oprema na bjeloruskom teritoriju ne radi od 22. lipnja. Je li demontirana ili ne, iskreno još ne znam”, rekao je. Bjelorusija tu tvrdnju nije potvrdila, no neizravna potvrda stigla je u vidu smanjenog broja ruskih napada dronovima u sjevernoj Černihivskoj oblasti. Glasnogovornik ukrajinske Državne granične službe Andrij Demčenko izjavio je 24. lipnja da su prestali veliki napadi dronovima Shahed duž bjelorusko-ukrajinske granice.

Lukašenko u problemima

Lukašenko je prekinuo šutnju dan kasnije, tijekom susreta s guvernerom Moskovske oblasti. “Nedavno su ovdje bili predstavnici Zelenskog. Rekao sam im: poručite svom predsjedniku da će se, ako misli da može tako razgovarati s nama, narav rata odmah promijeniti.” Sljedećeg dana otputovao je na razgovore s Putinom.

Čini se da je ultimatum, barem zasad, riješen u korist Ukrajine. Prema Katiji Glod, zamjenici voditelja vanjske politike u Centru za strategije Nove Euroazije, Lukašenko je vjerojatno popustio jer je svjestan ranjivosti svoje zemlje. “Naravno, zabrinut je za svoje rafinerije, one su mu jedan od rijetkih izvora prihoda. No, još više od toga, mislim da brine za vlastitu sigurnost”, rekla je Glod za Kyiv Independent.

Relejna oprema, poznata i kao repetitori signala, i ranije je bila u fokusu. U veljači je Zelenski tvrdio da je Ukrajina neke od njih već uspješno deaktivirala elektroničkim ratovanjem. Dok su ranije verzije dronova Shahed bile programirane za gađanje određenih koordinata, novija tehnologija uz pomoć repetitora omogućuje operaterima da djelomično upravljaju dronom ili mu mijenjaju misiju u stvarnom vremenu, pojasnio je za Kyiv Independent predstavnik bjeloruske oporbene organizacije Belpol Uladzimir Žihar.

Ipak, on smatra da releji možda nisu toliko presudni. “Svi su se iz nekog razloga usredotočili na te relejne stanice, kao da su najvažnije pitanje. One su samo dio šire slike. Osim toga, govorimo, a i ukrajinski predsjednik govori, o tvrtkama koje podržavaju ratne napore, o rafinerijama koje opskrbljuju gorivom. Gašenje opreme ne znači da je i uklonjena. Lukašenko pokušava kupiti vrijeme”, rekao je Žihar.

Nova strategija Kijeva

Cjelovita izjava Zelenskog o Bjelorusiji sugerira da će Kijev Minsku postaviti i šire zahtjeve. To je u potpunoj suprotnosti s dosadašnjom opreznom strategijom prema Lukašenkovom režimu. “Relejne stanice su izravna potpora. Isključite ih, uklonite i pokažite nam da su uklonjene. Budući da je to Bjelorusiji više puta rečeno, došli smo do faze javnog upozorenja. Ako ih ne uklone, mi ćemo. Jednako tako, šaljemo poruku: prestanite opskrbljivati rusku vojsku gorivom. Tu nema prijetnji. Samo kažemo da to vidimo. Prvi koraci su uvijek iza scene, ali idući su drugačiji”, izjavio je Zelenski 19. lipnja.

Ove riječi nose implicitnu prijetnju bjeloruskim rafinerijama nafte u Maziru i Navapolacku. Dok ukrajinski napadi na rusku gorivnu infrastrukturu uzrokuju nestašice, Bjelorusija je uskočila kako bi popunila prazninu, izvezavši u svibnju 26 puta više benzina u Rusiju nego u istom mjesecu prošle godine. Prema ukrajinskom novinaru Juriju Pančenku, suptilna prijetnja rafinerijama mogla bi poslužiti kao moćan adut Lukašenku u pregovorima s Kremljom. “Ukrajina ne traži taktičke ustupke, već stvarni prekid bjeloruske vojne suradnje s Rusijom. Vidimo da je Ukrajina, umjesto da umiruje Lukašenka, odlučila djelovati suprotno i počela prijetiti. Očito je da su ukrajinske prijetnje postale značajan faktor za Lukašenka”, rekao je Pančenko.

Katija Glod se slaže da novi, transparentniji stav Kijeva mijenja računicu za Lukašenka. “Nedavni pristup Ukrajine pokazao se učinkovitim. Ako se nastavi s prijetnjama, mogao bi se početi odupirati Putinu i na očitije načine”, napominje.

Prijeti li dublje uvlačenje u rat?

Ukrajinski ultimatum dolazi u vrijeme pojačanih upozorenja da bi Bjelorusija mogla biti dublje uvučena u rat. Zelenski je 26. lipnja upozorio da Bjelorusija gradi cestovnu infrastrukturu te skladišta streljiva i goriva u južnim pograničnim regijama. Ranije je Wall Street Journal izvijestio da Rusija vrši pritisak na Bjelorusiju da proširi vojnu suradnju i možda otvori novu bojišnicu, iako izvori lista nisu vidjeli znakove neposrednih priprema. Vojni stručnjaci smatraju da bi dublje uvlačenje Bjelorusije bilo strateški kontraproduktivno. Njezine neiskusne oružane snage imale bi minimalnu taktičku vrijednost za Rusiju, dok bi bjeloruske rafinerije i infrastruktura postali ranjivi na ukrajinsku odmazdu.

“Putin nije gurao Lukašenka da se izravno pridruži ratu jer Bjelorusiju više cijeni kao stabilnu logističku pozadinu, onu koja može opskrbljivati gorivom kada se Rusija suočava s nestašicama. Ta je uloga Putinu daleko vrjednija od slanja bjeloruskih trupa na bojište”, smatra Glod. Stručnjaci se uglavnom slažu da je održavanje statusa quo Lukašenkova preferirana strategija, kojom iskorištava ruske obrambene ugovore za stabilizaciju režima i gospodarstva, istovremeno održavajući privid mira.

Na što treba obratiti pozornost

Upozorenja o mogućem izravnom uključivanju Bjelorusije u rat pojačala su se tijekom 2026. godine. Ovog tjedna, ministar vanjskih poslova Andrij Sibiha skrenuo je pozornost na mobilizacijske vježbe u bjeloruskoj regiji Grodno. “Iako su službeno klasificirane kao rutinska provjera podataka, ove akcije služe kao taktika zastrašivanja susjednih država”, napisao je Sibiha. Prema Belpolu, te vježbe više služe za provjeru unutarnje kontrole nego za pripremu ofenzive.

Stručnjaci naglašavaju da bi najočitiji znak neposredne eskalacije bila vidljiva koncentracija trupa, no Vadzim Kabančuk iz oporbenog kabineta u sjeni upozorava da bi u eri ratovanja dronovima pripreme za ofenzivu mogle biti mnogo prikrivenije. Iako izravni udari na Bjelorusiju ostaju crvena linija, ukrajinski pristup Lukašenkovom režimu doživio je potpuni zaokret. Nakon godina opreza kako bi se izbjegla eskalacija, Kijev je prešao na strategiju otvorene konfrontacije i pritiska temeljenog na ultimatumima, piše Index.hr.