Međutim, dok djeca vide samo igru, roditelji često osjećaju grč u želucu. S pravom se postavlja pitanje: koliko su bazeni sigurni i šta je ono na šta moramo obratiti pažnju da bi ljeto prošlo bezbrižno?
1. Skriveni neprijatelj broj jedan: Voda vara i u plićaku
Kada razmišljamo o opasnostima, obično zamišljamo duboku vodu. No, statistika je neumoljiva – za malu djecu i bebe, svaka voda dublja od nekoliko centimetara predstavlja potencijalni rizik.
Tiha opasnost: Suprotno onome što gledamo u filmovima, utapanje djeteta se rijetko dešava uz mlataranje rukama i viku. Ono je najčešće tiho i brzo – dešava se u sekundi kada roditelj skrene pogled da odgovori na poruku ili uzme peškir.
Mali kućni bazeni: Gumeni bazeni su sjajni, ali imaju niske i mekane ivice. Dijete se lako može nagnuti preko ivice da dohvati igračku, izgubiti ravnotežu i upasti.
Zlatno pravilo: Nikada, ali apsolutno nikada ne ostavljajte dijete bez nadzora u blizini vode, bez obzira na to koliko je bazen plitak ili koliko dijete dobro pliva. Mišići i šlaufi su pomoćna sredstva, a ne zamjena za roditeljske oči.
2. Higijena i „bazenitis“: Šta se krije u vodi?
Hlor je naš prijatelj jer ubija većinu bakterija, ali on nije svemoćan i ne djeluje magično u sekundi. Javni, ali i loše održavani kućni bazeni mogu biti izvor različitih infekcija.
Upale uha („plivačko uho“): Voda koja ostane zarobljena u ušnom kanalu idealno je tlo za razvoj bakterija.
Stomačne tegobe: Djeca tokom igre često gutaju vodu iz bazena. Ako voda nije hemijski potpuno ispravna, to može dovesti do dijareje i povraćanja uzrokovanih parazitima poput Cryptosporidiuma, koji su otporni na hlor.
Iritacija očiju i kože: Crvene oči nakon bazena često nisu rezultat samog hlora, već hloramina – spojeva koji nastaju kada hlor dođe u kontakt sa znojem, urinom i kozmetikom iz vode.
3. Kako prepoznati siguran bazen (i napraviti ga takvim)?
Da li to znači da trebamo izbjegavati bazene? Apsolutno ne! Bazeni su fantastični za dječiji razvoj, motoriku i imunitet, pod uslovom da se poštuju bezbjednosni protokoli.
Ako idete na javne bazene:
Spasioci na dužnosti: Birajte isključivo kupališta koja imaju organizovanu spasilačku službu.
Čistoća i miris: Dobro održavan bazen ne bi smio da ima jak, oštar miris „hlora“ (to je zapravo miris gore pomenutih hloramina). Voda mora biti kristalno prozirna.
Ako imate bazen u dvorištu:
Ograde i pokrivači: Ako imate fiksni ili montažni bazen, on mora biti ograđen sa sve četiri strane tako da dijete ne može samo da mu pristupi iz kuće. Kada se ne koristi, obavezno ga pokrijte čvrstom ceradom.
Praznite male bazene: Male gumene bazene za bebe ispraznite odmah nakon korištenja i okrenite ih naopako.
Kontrola hemije: Redovno mjerite pH vrijednost i nivo hlora u vodi.
Kontrolna lista za bezbrižno ljeto:
Pravilo dodira: Za djecu mlađu od 5 godina, budite u vodi na udaljenosti „na dohvat ruke“.
Uši suve nakon kupanja: Naučite djecu da nagnu glavu i istresu vodu iz ušiju nakon izlaska iz bazena, ili im nježno posušite uši peškirim.
Tuširanje prije i poslije: Obavezno tuširanje toplom vodom i sapunom nakon bazena ispira hlor i bakterije sa kože.
Škola plivanja: Upišite dijete na kurs plivanja čim bude razvojno spremno (obično oko četvrte godine).
Bazeni su sigurni onoliko koliko smo mi oprezni. Uz pametan nadzor i malo higijenske rutine, bazen će ostati ono što i treba da bude – najbolje mjesto za stvaranje najljepših ljetnih uspomena!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.