Danas u toj kući živi sama. Suprug joj je preselio prošle godine, a uspomene su joj postale najčešće društvo.
Težak je život. Dobro je… Nekad se ima, nekad nema. Dok je i suprug Osman bio živ, bilo je dana kada smo jedva preživljavali. Jedna organizacija nam je pomogla da napravimo ovu kuću. Posijem nekad nešto, a većinom sam sve sama, priča nam Zehida.
Samo Jedan zna zašto je to uvijek tako i zašto ponekad ostanemo sami. Uz Zehidu je i komšija Samir Tataragić, čovjek koji je pokazao da dobrota ne mora biti velika da bi nekome značila sve.
Pomažem joj svakog dana, obilazim je svakog dana. Dok sam ja živ, neće joj faliti ništa. Ni ja, ni moja supruga, ni komšije ne bismo dozvolili da bude gladna. Osmanu smo prošle godine podigli nišane, kazuje Samir.
Kažu da nijedno dobro djelo ne ostaje zaboravljeno. Možda baš onda kada nam je najteže, dobro koje smo nekada učinili pronađe put nazad do nas. Upravo takvu poruku nosi i video koji možete pogledati iznad teksta, objavljen u emisiji „Ispuni mi želju“.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.