Mostovi padaju, koeficijenti ostaju

Tako se, u gluho doba noći, sam od sebe srušio dio mosta na Graničnom prelazu Bosanska Gradiška. No, nemojte biti naivni pa pomisliti da je stvar u neodržavanju, dotrajalosti ili hroničnom nemaru. Ne, ovaj most je pao s jasnim političkim ciljem srušio se kako bi pukao pod pritiskom Zijad Krnjić, baš kao što je popustila ograda na pomenutom mostu.

U tragikomičnom teatru apsurda koji zovemo bosanskohercegovačka svakodnevica, urušavanje ključne infrastrukture nije povod za istragu, ostavke ili, ne daj Bože, utvrđivanje odgovornosti. Kakva odgovornost, to je tako retrogradan pojam. Umjesto toga, iz Republike Srpske je ekspresno stigao perfidan politički pas: rupa na starom mostu iskorištena je kao idealna odskočna daska za ucjenu o otvaranju novog graničnog prelaza.

Matematika je jasna, iako zvuči nevjerovatno. Novi prelaz mjesecima skuplja prašinu jer predstavnici iz RS-a u Upravnom odboru Uprave za indirektno oporezivanje BiH uspješno treniraju veto. Razlog? Odbijaju potpisati odluku o poravnanju i nove koeficijente raspodjele novca od PDV-a. Jer, zašto bi vratili Federaciji BiH tričavih 152 miliona maraka duga samo za prvi kvartal ove godine, kada mogu jednostavno sačekati da se neki most sruši i onda proglasiti vanredno stanje?

Sada gledamo vrhunac ove režije: hitno se sazivaju sjednice Vijeća ministara i UO UIO. Reflektori su upereni u Zijada Krnjića. Pritisak je hirurški precizan od njega se traži da “popusti”, digne ruku za Pravilnik, otvori novi prelaz i tako, po ko zna koji put, građanima Federacije izbije milione iz džepa zarad prividnog mira u kući i prohodnosti kamiona.

Most se, dakle, srušio hirurški precizno da zaobiđe finansijske obaveze. Šta će donijeti kraj dana, koje “historijske” odluke i kakva trula kompromisna rješenja – ostaje da se vidi.

Ono što je odavno jasno jeste da ljudi koji vode ovu zemlju od nje ne prave državu, već jeftini cirkus. Razlika je samo u tome što u ovom cirkusu, kada se sruši skela, publika plaća da se predstava nastavi.