Ti stihovi danas, možda više nego ikada, nose posebnu težinu, jer se čini da se zajedno sa maturantima na velikom ispitu nalazi i društvo u cjelini, a posebno obrazovni sistem Bosne i Hercegovine.
Matura bi trebala biti simbol mladosti, zajedništva, prijateljstva i nade. Dan kada se pamti po osmijesima, zagrljajima i vjeri u budućnost. Međutim, posljednjih godina svjedoci smo sve izraženijih podjela koje su se, nažalost, uvukle i među školske klupe, među mlade ljude koji bi trebali biti nosioci nekog boljeg i pravednijeg vremena.
Takve slike viđene su i 13. maja ove godine u Višegradu, kada su maturanti Srednje škole „Ivo Andrić“ uz muziku, trubače i bubnjeve svečanim defileom obilježili kraj svog srednjoškolskog obrazovanja. U koloni mladosti, radosti i ponosa bili su učenici završnih razreda različitih smjerova, među njima i djeca bošnjačkih povratnika iz Medžedže – Džalila Duran (IV-2), Anes Jašarević (III-5) i Eldin Duran (III-5).
Dok su njihovi školski drugovi srpske nacionalnosti, tokom defilea, nosili zastave Srbije, ovo troje mladih ljudi odlučilo je da u rukama ponosno nose zastavu svoje domovine – Bosne i Hercegovine.
Taj njihov gest nije bio ni provokacija, ni inat, niti poruka mržnje prema bilo kome. Naprotiv. Bio je to tih, dostojanstven i iskren čin ljubavi prema zemlji u kojoj su rođeni, u kojoj odrastaju i kojoj pripadaju.
U vremenu kada mnogi pokušavaju osporiti identitet Bosne i Hercegovine, kada se često zaboravlja da je ona zajednička kuća svih njenih naroda i građana, troje mladih maturanata pokazalo je više zrelosti, hrabrosti i patriotizma nego mnogi odrasli. Oni nisu nikoga vrijeđali, nisu nikome smetali, nisu širili podjele. Samo su jasno pokazali da vole svoju zemlju i da se vlastita domovina ne smije zaboraviti niti se od nje treba stidjeti.
Posebnu težinu njihovom postupku daje činjenica da dolaze iz porodica povratnika. Upravo zbog toga njihov gest nosi snažnu simboliku opstanka, dostojanstva i vjere da Bosna i Hercegovina pripada svima koji je osjećaju svojom. Mahati zastavom Bosne i Hercegovine u Višegradu nije bio samo čin mladalačkog ponosa, nego i poruka da ljubav prema domovini ne može i ne smije biti predmet osporavanja.
Ovi mladi ljudi pokazali su ono što bi trebalo biti sasvim prirodno – da svaki čovjek poštuje svoju zemlju, svoje korijene i svoj identitet, ali i da isto pravo prizna drugima. Jer ljubav prema vlastitoj domovini ne podrazumijeva mržnju prema tuđoj. Naprotiv, istinski patriotizam ogleda se upravo u poštovanju različitosti i u uvjerenju da svi imaju pravo da se osjećaju svoji na svome.
Zato njihov gest zaslužuje poštovanje i pažnju. U moru svakodnevnih negativnosti, podjela i političkih prepucavanja, ova tri maturanta pokazala su da među mladima još postoji nada da Bosna i Hercegovina može biti zemlja međusobnog uvažavanja, zajedničkog života i dostojanstva svih njenih građana.
Jer, kako narod kaže – u tuđim avlijama nema sreće ni za koga. Sreća je tamo gdje čovjek poštuje svoje, čuva svoje i ne stidi se svoje domovine. A Džalila, Anes i Eldin su upravo to pokazali – da se Bosna i Hercegovina voli srcem, dostojanstveno i ponosno.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.