Fenomen “bugarskog voza”, dopisivanja preferencija i masovnog pravljenja nevažećih listića postao je dio političkog folklora koji je ubio vjeru u demokratiju.
Međutim, uvođenje novih tehnologija optičkih skenera, biometrije i video nadzora predstavlja najveći test za političke mašinerije od potpisivanja Dejtona do danas.
Da li je digitalno oko “Velikog brata” dovoljno snažno da zaustavi sistemsku krađu i ko su zapravo oni kojima tehnologija kvari decenijske planove? O izbornoj arhitekturi, strahu od zatvora i kraju “izbornog turizma” na glasačkim listićima, razgovaramo sa ženom koja precizno locira neuralgične tačke sistema.
Dugogodišnja parlamentarka, prepoznatljiva po britkim diskusijama koje su nerijetko postajale viralne, ali i po dubinskom razumijevanju političkih odnosa unutar BiH, Aleksandra Pandurević. Za naš portal demistifikuje uvođenje novih tehnologija. Otkriva nam da li su skeneri i biometrija samo kozmetička promjena ili stvarni kraj ere izbornog inženjeringa, te kakav politički zemljotres možemo očekivati kada tehnologija zamijeni stranačku olovku.
Opći izbori 2026. donose tehnologiju koju smo ranije samo sanjali. Koliko će uvođenje optičkih čitača i biometrije realno suzbiti moć biračkih odbora koji su decenijama suvereno vladali kutijama nakon zatvaranja birališta?
Pandurević: Ne smijem tvrditi da će manipulacije biti potpuno iskorijenjene, ali će biti svedene na minimum. Do sada se najviše manipulisalo na način da se ubace listići za one koji nisu izašli, da druga lica glasaju sa tuđom ličnom kartom ili svojom za nekog trećeg. To više neće biti moguće jer će na biračkim mjestima biti i optički čitači otiska prsta i video nadzor. Jedan otisak prsta je jednak jednom glasu, a u 19h će se tačno znati koliko je ljudi glasalo i sve će se moći prekontrolisati putem video nadzora.
Na ovim izborima imaćemo tehnološki (brzi) rezultat i ručni (zakonski). Postoji li opasnost da taj jaz postane novi poligon za osporavanje legaliteta cijelog izbornog procesa 2026?
Pandurević: Ne vjerujem da će tu biti jaza jer smo već imali izborne tehnologije na 143 biračka mjesta za lokalne izbore i nije bilo odstupanja u odnosu na ručnu kontrolu glasanja.
“Pravljenje” nevažećih listića bila je jedna od najefikasnijih metoda krađe. Može li digitalno očitavanje na ovim izborima trajno eliminisati ovaj vid prepravljanja volje građana?
Pandurević: Teorijski mogu kasnije napraviti nevažeći listić, pa pokušati reći da skener nije dobro očitao, ali ko to uradi rizikuje zatvor jer ga posmatra “Veliki brat”.
Procjenjuje se da određene partije crpe ogroman dio snage iz neregularnosti. Koje bi političke opcije u oktobru 2026. mogle doživjeti krah ako im se onemogući kontrola nad brojanjem glasova?
Pandurević: Lokalni izbori 2024. godine, kada su korišćeni skeneri, pokazali su mnogo bolji trend za opozicione kandidate u Republici Srpskoj, nego što je to bilo na biračkim mjestima gdje nije bilo skenera. Dovoljno je pogledati ko se najviše buni protiv skenera i biće vam jasno i ko je krao na izborima. Naravno, pored režimskih partija, biće tu i pada preferencijalnih glasova unutar listi. Podsjetiću vas da je Zvornik utvrdio tradiciju da svi kandidati iz Zvornika za parlamente, iz svih mogućih partija, imaju preko 90% glasova liste. Taj recept je preuzeo i SNSD u Doboju. Biće zanimljivo sada vidjeti koliko će ti njihovi kandidati imati glasova.
S obzirom na to da je “prolaz” na biračkom mjestu sada otežan tehnologijom, hoće li stranke agresivnije krenuti u kupovinu glasova direktno na terenu i kako tu vrstu pritiska uopšte pratiti?
Pandurević: Vrlo teško je to iskontrolisati. To su masovno radili na ponovljenim izborima u februaru. Nekoliko dana ranije, novac se podijeli po kućama. No, nemoguće je kupiti sve. Zato je važno da mi ostvarimo što bolji rezultat da tih 3% kupljenih birača ne mogu uticati na konačan rezultat.
Da li je ovaj tehnološki iskorak 2026. dovoljan argument da se na birališta izvuče onih 50% građana koji godinama apstiniraju jer misle da je “sve namješteno”?
Pandurević: Ne bih se složila da 50% građana ne glasa. Mnogo je ljudi na biračkim spiskovima koji ovdje ne žive, većina njih čak nema ni važeće dokumente. Realno, izlaznost na izborima je preko 80% onih koji ovdje žive. Tih 20% koji ne glasaju su uglavnom mladi ljudi koji su nezainteresovani za politiku. Zato, primarni zadatak opozicije mora biti da motiviše mlade ljude da izađu na izbore.
Ukoliko izbori 2026. prođu sa tehničkim problemima, da li će to biti definitivni poraz ideje o fer izborima ili samo neizbježne “porođajne muke” neophodne digitalizacije?
Pandurević: Ne bih da budem pesimista i da mračim. Vjerujem da će se primjena tehnologija pokazati uspješnom.
Možemo li doći u apsurdnu situaciju da u oktobru dobijemo vlast koja je zakonski izabrana ručnim brojanjem, ali moralno nelegitimna ako skeneri pokažu drastično drugačiju sliku?
Pandurević: To je nemoguće. Ukoliko bude značajnih odstupanja koja ukazuju na nepravilnost i utiču na konačan izborni rezultat, CIK ima zakonsku obavezu da ponovi izbore na takvim biračkim mjestima. No, ja zaista mislim da do toga neće doći jer ko će se usuditi da prepravlja listiće ako o svemu postoji video zapis!? Ne vjerujem da ima takvih koji će radi 5-10 ukradenih glasova sebi potpisati robiju.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.