Do njegovog imanja ne vode putevi, niti postoji trajektni saobraćaj, pa se svaki dolazak i odlazak oslanja isključivo na sopstveno plovilo. Njegova priča je svjedočanstvo o čovjeku koji je gradsku udobnost zamijenio za naporan, ali ispunjen život u skladu sa prirodom.
Kako izgleda život na ostrvu bez puteva i trajekta?
Život na mjestu gdje ne možete jednostavno dovesti automobil pun materijala zahtjeva nevjerovatnu snalažljivost. Tim već godinama gradi kuću u kojoj namjerava da provede starost, koristeći kombinaciju tradicionalnih i lokalnih sirovina poput kamena, pijeska i drveta sa svog zemljišta.
Iako koristi beton i lim za konstrukciju, svaki ekser i vreća namirnica predstavljaju ogroman logistički poduhvat. Njegov dom nije samo sklonište, već i simbol samodovoljnosti – struju crpi iz sunčeve energije, a žeđ gasi filtriranom kišnicom.
Šta je promijenilo njegov pogled na potrošnju i otpad?
Prekretnica u njegovom razmišljanju dogodila se još osamdesetih godina prošlog vijeka. Dok je radio na moru, prizor ogromnih nakupina plutajućeg smeća trajno je promijenio njegov odnos prema potrošnji.
Danas Tim primjenjuje radikalan pristup: umjesto da smeće šalje na deponije, on svoj neorganski otpad ugrađuje u zidove pomoćnih objekata, prekrivajući ga betonom. Na taj način je “uskladištio” sedam godina sopstvenog otpada u zidove šupe za solarne panele, dok je stare gume iskoristio za izgradnju kompostnog toaleta.
Koliko rada zahtijeva život potpuno van mreže?
Iako mnogi bijeg u prirodu zamišljaju kao besposličarenje, za Tima je to danonoćni rad. On peče sopstveni hljeb, sakuplja sjeme, uzgaja voće i povrće, pa čak i čuva tajlandske riječne bivole zbog mlijeka.
U grad odlazi tek svakih par mjeseci po osnovne potrepštine koje ne može sam da proizvede, poput kafe.
Grije se na drva koja sam priprema, koristeći složene sisteme peći, dok propan koristi samo u ekstremnim uslovima ili kada je opasnost od požara velika.
Uprkos izolaciji, on nije pustinjak. Na ostrvu postoji zajednica sa kojom razmjenjuje dobra i usluge.
Iako je osnovao porodicu i dobio unuke, i dalje povremeno radi kao krovopokrivač, nadajući se da će uskoro moći potpuno da se povuče u mir svog imanja.
Zašto sve više ljudi mašta o životu van sistema?
Timova poruka nije da svi treba da napuste civilizaciju. Život “van mreže” zahtjeva čeličnu disciplinu, fizičku snagu i znanje.
Za njega, cijena tog napornog rada je tišina i duboka povezanost sa zemljom – sloboda koju moderni svijet, opterećen kreditima i stalnom bukom, rijetko može da ponudi, prenosi Kurir.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.