U padu su život izgubili majka i dvoje djece, dok se treće dijete, šestogodišnja djevojčica, nalazi u bolnici u kritičnom stanju. Okolnosti koje su dovele do ovog čina još uvijek nisu u potpunosti razjašnjene.
Pretpostavlja se da je 46-godišnjakinja prvo bacila djecu s balkona, a potom je i sama skočila, piše Il Messaggero.
Forenzičari su obavili očevid u stanu, a pregledavaju se i snimke nadzornih kamera s okolnih zgrada koje bi mogle pomoći u rasvjetljavanju svih okolnosti.
Prema prvim informacijama, patila je od blažeg oblika depresije koji se razvio nakon rođenja treće kćeri.
Susjedi je opisuju kao mirnu, povučenu i vrlo religioznu osobu, koja je bila aktivno uključena u život svoje župe. Kada su spasioci stigli na mjesto tragedije, u ruci je držala krunicu.
U trenutku tragedije suprug preminule žene je spavao u stanu i navodno ništa nije primijetio. Tek nakon što je čuo buku i shvatio da u stanu nema nikoga, sišao je na ulicu i zatekao stravičan prizor.
Psihijatar Paolo Crepet upozorava da ovakve tragedije ne treba pojednostavljivati nazivajući ih “impulzivnim činom”. Prema njegovim riječima, takvo objašnjenje ne samo da je netočno, nego i opasno jer zamagljuje stvarne uzroke. Ističe kako se ne radi o trenutku slabosti, već o dugotrajnom procesu unutarnje patnje koji često ostaje neprimijećen, piše Adnkronos.
Prema izjavama susjeda, žena je bila povučena i izrazito religiozna osoba. Spominju se i određene psihičke poteškoće, no ništa što bi upućivalo na mogućnost ovakvog ishoda. Upravo taj nesklad između vanjske slike i stvarnog unutarnjeg stanja dodatno naglašava složenost ovakvih slučajeva.
Crepet posebno kritizira površne interpretacije koje se često pojavljuju nakon sličnih tragedija. Etikete poput “povučen” ili “religiozan”, smatra, ne objašnjavaju ništa bitno, nego prije pokazuju koliko društvo zapravo ne razumije dubinu problema. Ključni uzrok vidi u osjećaju duboke usamljenosti i izolacije.
“Ova majka bila je jednostavno sama, duboko sama. Njezinu patnju nitko nije prepoznao. Da je imala barem jednu prijateljicu, možda bi ta bol bila primijećena i dobila bi pomoć”, kazao je.
Naglašava kako je moguće da bi već i jedna bliska osoba — prijatelj, susjed ili član porodice — mogla prepoznati znakove patnje i spriječiti najgori ishod. No u suvremenom društvu, unatoč stalnoj povezanosti putem tehnologije, stvarni odnosi i bliskost često izostaju.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.