Njegova sumnja pokazala se opravdanom. Od početka 2024. godine i neočekivanog uspona njegovog glavnog izazivača, Pétera Magyara, mađarski lider se suočio s drastičnim padom podrške. Ankete uoči izbora održanih 12. aprila prvi put su ga smjestile daleko iza opozicionog rivala, najavljujući kraj šesnaestogodišnje dominacije stranke Fidesz.
Zašto su ovi izbori proglašeni historijskim, ne samo za Mađarsku već i za cijelu Evropu? Zbog čega je Magyaru za stvarne promjene bila neophodna upravo dvotrećinska pobjeda i da li je ona dovoljna za demontažu „iliberalne države“ koju je Orbán godinama pažljivo gradio? Na koncu, gdje je u jeku ovog političkog duela nestao ostatak tradicionalne mađarske opozicije?
O ovim temama, postizbornim analizama i novoj političkoj mapi Budimpešte razgovaramo s novinarkom i političkom analitičarkom, Elmom Karišik.
Smatrate li da je politički odlazak Viktora Orbána doista „početak kraja“ desnog populizma u Evropi ili je riječ o izolovanom slučaju pada jednog specifičnog režima koji je jednostavno iscrpio svoje resurse?
Karišik: U ovom trenutku možemo zaista reći da su ovi izbori bili presudni, kako za samu Mađarsku, tako i šire. Historijski su. Orbán je pao, a s njim i „neliberalna demokratija“ kojoj se divio čak i Donald Trump. Okončana je šesnaestogodišnja vladavina koja će svojim krajem uzdrmati Rusiju, ali i izazvati ozbiljne potrese u desničarskim političkim krugovima na Zapadu, uključujući i Bijelu kuću.
Mađari su nakon toliko godina shvatili da od Orbánovog desničarenja „nema hljeba“. Siti su političke figure koja im nije donijela suštinski boljitak dok država stagnira, životni troškovi rastu, a politička elita se bogati. Međutim, teško je reći znači li to i definitivan kraj desnog populizma u Evropi – na to se ne bih kladila. Ono što je sigurno jeste da su Mađari umorni. Čak ni ukidanje poreza na dohodak za mlade niti olakšice za kupovinu prve nekretnine nisu pomogli Orbánu da pridobije novu generaciju. Ono što mu se najviše zamjera je napeta atmosfera u društvu, zbog koje se mnogi više ne osjećaju sigurno ni zadovoljno u vlastitoj državi.
Kako će, prema Vašem mišljenju, Brisel iskoristiti novonastali vakuum moći? Možemo li očekivati ubrzanu integraciju onih politika koje je Budimpešta godinama držala pod blokadom?
Karišik: Viktor Orbán je povlačio poteze koji su direktno štetili ekonomiji mađarskog društva. Koristio je javne resurse i medije za opstanak na vlasti, ali mu se to, na duge staze, nije isplatilo. Posebno mu je naštetilo „flertovanje“ s Rusijom. Građani su prozreli licemjernost politike koja ih vodi u izolaciju i udaljava od Evropske unije. Ipak, ostaje da se vidi jesu li Mađari glasali za duboku ideološku promjenu ili isključivo za smjenu kadrova.
Iako je Orbán blokirao Pakt EU o migracijama, Péter Magyar se zavjetovao na još tvrđi stav i već najavio ukidanje sistema uvoza strane radne snage. Evropskoj uniji će sigurno biti lakše komunicirati s Magyarom, ali niko trenutno ne može sa sigurnošću tvrditi da će uslijediti stvarna, korjenita promjena kursa.
Vidite li u slomu Orbánovog modela jasnu opomenu za ostale lidere unutar Unije koji su svoju moć gradili na narativu suverenizma i otpora centralizaciji iz Brisela?
Karišik: Orbánov pad je lekcija mnogima u Evropi, ali je i mnogo više od puke opomene liderima. To je lekcija za vječite opozicione stranke, poput onih u entitetu Republika Srpska. Vidjeli smo hiljade volontera, posebno mladih, koji su se aktivirali kao posmatrači. Također, opozicija je učinila nešto nevjerovatno: većina stranaka se odrekla kandidatura kako bi se glasovi usmjerili na najjačeg izazivača.
U našem kontekstu, teško je zamisliti da se političari u BiH odreknu sujete i kandidature u korist najjače opozicione opcije, iako je to jedini način da se smijeni dugogodišnja vladavina Milorada Dodika. U Republici Srpskoj vidimo suprotan proces – opozicija se usitnjava umjesto da se ukrupnjava. Ako želimo promjenu, neophodna je masovna mobilizacija glasača, naročito mladih. To se kod nas zadnji put osjetilo 2010. godine s usponom SDP-a, ali je kasnija koalicija sa SDA razočarala mnoge i ugušila taj polet.
S obzirom na to da je Péter Magyar godinama bio integralni dio Orbánovog aparata, vjerujete li u njegovu autentičnost ili smatrate da je riječ o vješto izvedenom taktičkom zaokretu unutar samog konzervativnog bloka?
Karišik: Lično smatram da suštinsku promjenu može donijeti samo onaj ko je osjetio nepravdu na vlastitoj koži, a nije bio dio sistema građenog na korupciji i kriminalu. U to smo se u Bosni i Hercegovini više puta uvjerili. Magyar je izronio početkom 2024. godine tokom skandala oko pomilovanja u slučaju pedofilije, zbog kojeg je njegova bivša supruga Judit Varga podnijela ostavku. On je tada preuzeo stranku Tisza, koja je doživjela meteorski uspon. Međutim, politička praksa uči da stranke s tako naglim rastom često brzo dožive i pad, jer im u trenutku slave prilaze razočarani glasači koji se brzo „otrijezne“.
Iako je kritikovao Orbánove veze s Rusijom, Magyar po pitanju Ukrajine nastavlja sličnu politiku – protivi se slanju oružja i ubrzanom ulasku Kijeva u EU. Također, ostaje neodređen oko pitanja poput zabrane Pridea, a ranije je otvoreno ismijavao liberalnu opoziciju. Analize pokazuju da su zastupnici njegove stranke u Evropskom parlamentu proevropski nastrojeni, ali u osjetljivim pitanjima migracija i poljoprivrede ostaju bliski Fideszu. Dakle, bar za sada, ne uočavam suštinsku razliku između njega i Orbána.
Postoji li opravdan prostor za sumnju u Magyarovu najavu konstruktivnije politike prema Ukrajini? Koliko je realno da Budimpešta preko noći promijeni kurs u pitanju koje je od vitalnog značaja za Kremlj?
Karišik: Magyar će vjerovatno nastojati da barem izgleda konstruktivnije. Neće blokirati finansijsku pomoć EU za Kijev, ali će zadržati otpor prema naoružavanju Ukrajine i njenom članstvu. Njegov program je primarno antikorupcijski, što je i bio ključni razlog njegove pobjede, a ne nužno ideološko razilaženje s Orbánom. Najavio je da će mu prvi putovi voditi u Poljsku, Beč i Brisel, s fokusom na vraćanje sredstava iz EU fondova. Obećao je i otvaranje zapisnika sa sjednica vlade i skidanje oznaka tajnosti s mnogih odluka. Glasači su izabrali ta obećanja, a ne novu vanjsku politiku.
Da li je Milorad Dodik odlaskom Orbána izgubio svoju najvažniju „političku utvrdu“ u EU i može li iko drugi u Briselu preuzeti ulogu mađarskog premijera u zaštiti interesa SNSD-a?
Karišik: Ovo je nesumnjivo težak udarac za Milorada Dodika. Orbán mu je bio istinski prijatelj i zaštitnik. Ipak, ne mislim da će se Dodik tu zaustaviti, niti će evropska desnica nestati preko noći. Važno je naglasiti Magyarovu najavu da se Mađarska više neće miješati u unutrašnja pitanja Balkana, pa tako ni Bosne i Hercegovine. Svako ko želi dobro našoj zemlji trebao bi pozdraviti takav stav. Dodiku, na koncu, uvijek ostaju SAD kao sila koja ga je svojevremeno i uvela u vrh politike.
Hoće li Evropska komisija sada biti odlučnija u uvođenju restriktivnih mjera prema liderima u BiH, s obzirom na to da više ne postoji veto na koji je Dodik uvijek mogao računati u Budimpešti?
Karišik: Na to ne bih računala. Evropska komisija je često hvalila političare iz RS-a neovisno o Mađarskoj, sugerišući saradnju sa SNSD-om na reformskom putu, uprkos njihovim antiustavnim potezima. Njihov stav se temelji na njihovom vlastitom odnosu prema BiH: „ako želite u EU, morate sarađivati“. Do sada nisu pokazali stvarnu spremnost da oštro sankcionišu secesionističke politike, bez obzira na to ko sjedi u Budimpešti.
Može li se Magyarova poruka o povlačenju s Balkana tumačiti kao kraj direktnog mađarskog utjecaja na investicije i projekte koji su započeti u Republici Srpskoj?
Karišik: Ekonomska saradnja će vjerovatno opstati, ali Dodik više ne može računati na to da će se mađarski premijer aktivno „baviti njime“. Magyaru je sada apsolutni prioritet unutrašnja reforma i čišćenje korupcije u Mađarskoj. Ako se bude držao predizbornih obećanja, vanjskopolitički fokus na Balkan će se privremeno ugasiti. Međutim, poučeni iskustvom iz BiH, znamo kako to ide s obećanjima o borbi protiv korupcije. Mi smo najavljivali borbu protiv jedne „hobotnice“, a na kraju smo dobili dvije nove. Ostaje da vidimo hoće li Mađarska proći bolje.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.