Jet set

I to je estrada: Da je bilo sreće Nećko je mogao biti milioner

Da je bilo više sreće i sistema koji štiti stvaraoce, Nedžad Esadović Nećko danas je, bez ikakve sumnje, mogao biti jedan od milionera domaće muzičke scene.

FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ

On je rođen 1964. godine u Sarajevu i ostavio je dubok i neizbrisiv trag na bosanskohercegovačkoj folk muzici. Njegova karijera ne mjeri se samo brojem snimljenih albuma i hitova, nego prije svega snagom autorskog izraza koji je oblikovao muzički identitet čitave jedne epohe.

Iako ga publika prepoznaje kao pjevača, njegova prava veličina ogleda se u njegovom autorskom radu. Nećko je bio i ostao jedan od najplodnijih kompozitora i tekstopisaca, svojevrsni „hitmejker“ koji je znao prepoznati emociju publike i pretočiti je u pjesmu koja traje. Njegove kompozicije nisu bile prolazni trendovi – one su postajale evergrini.

Mnoge danas poznate pjevačke karijere upravo su započele ili dobile zamah zahvaljujući njegovim pjesmama. Nećko nije pisao samo za sebe – on je stvarao za druge, otvarao vrata mladim izvođačima i uvodio ih u svijet estrade, dajući im ono najvažnije: Pjesmu koja će ih predstaviti publici. U vremenu kada je bilo teško izboriti se za prostor na sceni, imati Nećkovu pjesmu značilo je imati ozbiljnu šansu za uspjeh.

Njegovi albumi poput „Ja sam s tobom srećan bio“, „Zar je ovo neki život“, „Moja prva ljubavi“, „Hej živote ko nas dijeli“, „Pjevaj mi noćas“. „Takt prati takt“… svjedoče o kontinuitetu kvaliteta. Svaki od njih nosi prepoznatljiv pečat autora koji razumije i melodiju i emociju.

„Ugašena vatra ne može da gori“, vlastita kompozicija koju je izveo na jednoj od nekada dobrih turneja pod nazivom „Novi talas na sav glas“, kao pjevača uvela ga je u čarobni estradni svijet. Slijedli su potom hitovi “Sretan ti rođendan sunce moje drago”, “Puno te volim”, “Gdje si ti”, “Vjeruj mi ljubavi najdraža”, „Ništa od ljubavi za jednu noć“ za koju je muziku napisao na tekst potpisnika ovih redova… i druge koje su obilježile vrijeme za nama.

Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima pjesma „Sretan ti rođendan sunce moje drago“, nastala na stihove Envera Šadinlije. Ova pjesma odavno je prerasla svog autora i postala dio kolektivnog muzičkog naslijeđa. Izvodi se na proslavama, prisutna je u repertoarima brojnih pjevača, ali istovremeno ostaje i simbol nepravde – jer njen stvarni autor često ostaje u sjeni.

-Tome je najviše doprinijela jedna regionalna televizija koja je, svojevremeno, na tu pjesmu napravila video klip sa insertima koji nemaju blage veze sa mnom i Šadinlijom, autorima pjesme, kaže Nećko. Slično je bilo i na brojnim lokalnim radio stancama koje su u svojim emisijama putem SMS poruka naplaćivali „želje i čestitke“ i ubirali značajna finansijska sredstva.

Da je samo dio tih sredstava došao do Nećka on bi, zasigurno, bio jedan od bosanskohercegovačkih milionera. Ovako, mnogi su uz njegovu pjesmu drugima željeli sreću, no sreće da Nećko zaradi koju marku od ovog evergrina nije bilo.

No, Nećkov doprinos ne završava na estradi i zabavi. Tokom najtežeg perioda u novijoj historiji Bosne i Hercegovine, u vremenu od 1992. do 1995. godine, njegova muzika dobija potpuno novu dimenziju. U ratnim okolnostima, kada su moral i nada bili jednako važni kao i oružje, Nećko stvara pjesme koje podižu duh i jačaju zajedništvo.

„Zastava sa šest ljiljana“, „Sarajevska raja“, „Garava brigada“, „Druga brdska ide naprijed“, „Prva motorizovana brigada“ – ove pjesme nisu bile samo muzičke numere. One su bile glas otpora, simboli borbe i snage naroda. Slušane na linijama odbrane, u improviziranim skloništima i među borcima, nosile su poruku da Bosna i Hercegovina ima srce koje kuca uprkos svemu.

Njegove ratne pjesme danas imaju status svojevrsnih muzičkih spomenika. Izvode se na obilježavanjima važnih datuma, podsjećajući na vrijeme kada je muzika bila više od umjetnosti – bila je podrška, motivacija i nada.

Uprkos svemu što je dao, Nećko nikada nije dobio onoliko koliko je zaslužio. Njegove pjesme su donosile radost drugima, ali su često donosile zaradu nekim drugim ljudima i medijima koji nisu vodili računa o autorstvu.

Ipak, ono što mu niko ne može oduzeti jeste njegovo mjesto u historiji bosanskohercegovačke muzike. Njegove pjesme žive, pjevaju se i traju – a to je, na kraju, najveće bogatstvo jednog autora.

Jer estrada može zaboraviti, ali publika – nikada.