Prije 30 godina, 23. februara 1996. godine, simboličnim činom postavljanja table na zgradu Općine i podizanjem zastave Bosne i Hercegovine, započela je reintegracija dijela Vogošće u ustavno-pravni sistem Federacije BiH. Taj čin predstavljao je mnogo više od administrativnog poteza bio je to povratak legaliteta, suvereniteta i državnog kontinuiteta na prostoru koji je četiri godine bio izvan kontrolelegalnih vlasti Republike Bosne i Hercegovine.
Ovaj datum označio je prvi konkretan korak u implementaciji civilnog dijela Dejtonski mirovni sporazum za grad Sarajevo. Proces je trajao od 23. februara do marta 1996. godine i obuhvatio je, pored Vogošće, i Ilijaš, Hadžiće, Ilidžu te dijelove Novog Sarajeva (Grbavica, Vraca i Kovačići).
Reintegracija okupiranih dijelova Sarajeva imala je višestruki značaj – politički, pravni, sigurnosni i simbolički. Prije svega, njome je uspostavljen jedinstven administrativni i ustavno-pravni poredak na teritoriji glavnog grada države. Time je potvrđen kontinuitet državnosti Bosne i Hercegovine i njen suverenitet nad cjelokupnim teritorijem Sarajeva. Grad koji je tokom rata bio simbol otpora i opsade, reintegracijom je postao i simbol obnove i institucionalnog objedinjavanja.
Drugo, reintegracija je značila prekid višegodišnje fizičke izolacije. Sloboda kretanja između gradskih i prigradskih naselja omogućila je normalizaciju svakodnevnog života, obnovu ekonomskih tokova i povratak raseljenih građana. Za mnoge porodice to je bio prvi korak ka povratku u vlastite domove, obnovi imovine i pokušaju ponovne izgradnje zajednice.
Treće, proces je imao snažnu međunarodnu dimenziju. Nadzirala ga je Međunarodna policijska misija (IPTF) uz podršku snaga IFOR-a, čime je osigurano provođenje odredbi mirovnog sporazuma. Međunarodna zajednica i vlasti Republike Bosne i Hercegovine promovisale su reintegraciju kao povratak ideji multietničkog Sarajeva – grada otvorenog za sve njegove građane.
Umjesto ostanka i prihvatanja reintegracije kao prilike za zajednički život u miru, došlo je do masovnog odlaska srpskog stanovništva iz reintegrisanih dijelova Sarajeva. Važno je naglasiti da taj egzodus nije bio isključivo spontan niti individualna odluka svakog pojedinca.
Tadašnje političko rukovodstvo bosanskih Srba, predvođeno strukturama okupljenim oko Momčila Krajišnika i Srpske demokratske stranke, aktivno je pozivalo i podsticalo Srbe da napuste svoje domove. Širena je atmosfera straha, nepovjerenja i uvjerenja da život pod upravom Federacije BiH neće biti moguć ili siguran. Takva retorika imala je snažan psihološki efekat i doprinijela masovnom iseljavanju.
Posebno zabrinjavajući aspekt tog procesa bila je primjena taktike „spaljene zemlje“. Prilikom povlačenja, sistematski su uništavani stambeni i infrastrukturni objekti, devastirane fabrike, vršene pljačke i namjerno oštećivana javna dobra. Time je pričinjena ogromna materijalna šteta, a proces obnove dodatno otežan i usporen. Takvi postupci nisu bili u interesu lokalnog stanovništva, već su predstavljali politički motivisan čin s ciljem produbljivanja podjela i otežavanja normalizacije života.
Istovremeno, uslijedio je masovni povratak prijeratnog bošnjačkog stanovništva, koje je 1992. godine bilo protjerano sa tih prostora. Reintegracija je za njih značila povrat dostojanstva, prava na imovinu i mogućnost da ponovo grade svoje domove i lokalnu zajednicu.
Iz ratom razorene i opljačkane industrijske zone, Vogošća se tokom proteklih decenija transformisala u modernu i razvijenu općinu sa značajnim privrednim rastom i unaprijeđenom infrastrukturom. Obnova proizvodnih kapaciteta, razvoj malog i srednjeg poduzetništva, jačanje trgovine i uslužnog sektora, te ulaganja u putnu i komunalnu infrastrukturu, učinili su Vogošću jednim od dinamičnijih prigradskihcentara Kantona Sarajevo.
Danas se Vogošća u strateškim dokumentima prepoznaje kao mjesto ugodnog življenja, sa fokusom na multisektorski razvoj, unapređenje kvaliteta života građana i evropske integracije. Njena transformacija svjedoči o otpornosti lokalne zajednice i sposobnosti da se, uprkos teškom naslijeđu rata i sistematske devastacije, izgradi funkcionalna i perspektivna sredina.
U okviru obilježavanja 30. godišnjice reintegracije dijela Vogošće u ustavno-pravni poredak Federacije Bosne i Hercegovine, 23. februara bit će održana Svečana sjednica Općinskog vijeća, na kojoj će se evocirati uspomene na historijske dane iz godine i sagledati njihov dugoročni značaj.
Predviđeno je polaganje cvijeća na Centralnom spomen-obilježju šehidima i poginulim borcima na „Trgu branilaca Vogošće“, kao i na spomenicima civilnim žrtvama rata i ubijenim logorašima. Kulturno-zabavni program i projekcija dokumentarnog filma o poslijeratnom razvoju Vogošće podsjetit će na težak, aliuspješan put obnove života na ovom prostoru. U večernjim satima, u Sportskoj dvorani „Amel Bečković“, bit će odigrane finalne utakmice malonogometnog turnira „Vogošća 2026“, organizovanog povodom ovog jubileja.
Tri decenije nakon reintegracije, Vogošća i Sarajevo stoje kao dokaz da su mir, institucionalna stabilnost i zajednički rad temelj trajnog razvoja. Iako su posljedice rata i demografske promjene ostavile dubok trag, reintegracija je ostala historijski čin povratka ustavnom poretku, teritorijalnom integritetu i ideji zajedničke budućnosti Bosne i Hercegovine.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.