Njegovi roditelji i ostala djeca danas imaju švedsko državljanstvo ili dozvolu stalnog boravka u Švedskoj, a Raif još nije ni svjestan da je postao žrtva birokratske bešćutnosti.
Po rođenju 2021. godine Raif nije automatski stekao švedsko državljanstvo, jer ga u tom trenutku nisu imali ni njegov otac Haris Terzić ni majka Nicole Eriksson, koja je u Švedsku stigla kao tinejdžerka iz Njemačke. Haris je nekoliko mjeseci kasnije dobio švedsko državljanstvo, dok je majka i ranije imala dozvolu stalnog boravka.
Roditelji su u međuvremenu dva puta podnijeli zahtjev za dobijanje državljanstva za svog sina, ali ih je švedska Migraciona uprava oba puta odbila. Nakon toga odbijen je i zahtjev za Raifov stalni boravak u Švedskoj.
Migraciona uprava procijenila je da bi Raif najprije trebalo da zatraži državljanstvo Bosne i Hercegovine, u skladu sa državljanstvom njegovog oca u trenutku rođenja. Na osnovu toga, naveli su, mogao bi zatražiti boravišnu dozvolu ili državljanstvo u Švedskoj.
U novembru prošle godine Haris je pozvan na sastanak u Migracionu upravu, gdje mu je, kako kaže, saopšteno da se Raif deportuje u Bosnu i Hercegovinu — zemlju sa kojom do tada nije imao nikakvu poveznicu. Status ostalih članova porodice nije bio sporan, a Raif je, u skladu sa birokratskim pristupom slučaju, trebalo da napusti Švedsku sam.
„Mislio sam da smo pozvani kako bismo pronašli neko rješenje, ali smo saznali da je odluka o Raifovom protjerivanju konačna“, rekao je 42-godišnji Haris za portal Index, dodajući da se nakon toga obratio švedskim medijima. Raifovu priču prvi je objavio dnevni list Sydsvenskan.
U tom trenutku Raif je u svojoj zemlji rođenja ostao bez dječjeg doplatka, zdravstvene zaštite, prava na rehabilitaciju zbog poremećaja iz autističnog spektra, kao i bez prava na vrtić. Raif ima samo četiri godine, ne govori, nije samostalan i još uvijek koristi pelene.
Haris i Nicole shvatili su da nemaju izbora nego da zaista zatraže bosanskohercegovačko državljanstvo za svog sina. Njegova majka je na „Facebook“ napisala da su predstavnici Migracione uprave lično ispratili Harisa i Raifa na let za BiH.
Tako je Raif u novembru 2025. godine dobio pasoš Bosne i Hercegovine i potom se sa ocem vratio u Malme. Ovog puta, u svoju švedsku domovinu stigao je kao „turista“ i može da boravi najviše 90 dana. Roditelji su odmah zatražili stalni boravak za Raifa, ali je uslijedio novi šok.
Odluka se čeka od tri do devet mjeseci, a najgore od svega je to što Raif u tom periodu ne smije boraviti u Švedskoj. U BiH ima samo 84-godišnju baku, koja nije u mogućnosti da se brine o njemu. Haris kaže da je privremeno razdvajanje porodice jedino rješenje. U odluci Migracione uprave, između ostalog, stoji da se „porodični život može održavati i van Švedske“.
„Čemu sve te konvencije o zaštiti djece, ako birokratija može donositi ovakve odluke? Raif je rođen u Švedskoj i ima veće pravo na švedsko državljanstvo od mene“, rekao je Haris, koji će početkom marta sa sinom morati da otputuje u BiH.
Pod znakom pitanja je i egzistencija cijele porodice. Haris je vlasnik manje građevinske firme sa trojicom zaposlenih i nije siguran da li će poslovanje opstati zbog njegovih odsustava.
„Bojim se da ću morati da proglasim stečaj ako se ovo oduži“, kaže on.
Majka Nicole i Raif svakodnevno vode njegovog mlađeg brata Amara u vrtić u Malmeu. Amar je rođen nakon što je Haris dobio švedsko državljanstvo, pa je i on automatski postao švedski državljanin.
„Raifu je u vrtiću bilo lijepo, i to je ono što je najtužnije. Vidim mu suze u očima dok stojimo ispred vrata vrtića u koji on više ne smije da ide“, rekla je Nicole Eriksson za Sydsvenskan.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.