Svijet

Šta je Monroova doktrina koju pominje i Donald Tramp

Iako je formulirana još 1823. godine, mnogi američki predsjednici su se na nju pozivali i, simbolično ili ne, provodili je u djelo.

FOTO: BBC
FOTO: BBC

Kada bi neko popio čarobni napitak davne 1823. godine i probudio se početkom januara, više od dva stoljeća kasnije, pojedini elementi globalne političke scene zvučali bi mu poznato.

Pročitajte još

Donald Trump, američki predsjednik i ambiciozni biznismen, poznat je po prijetećim porukama koje ponekad i provede u djelo.

Mjesecima je prijetio Venezueli, a zatim je 3. januara 2026. godine uhapsio njenog predsjednika Nicolása Madura i njegovu suprugu tokom noćne operacije.

Trump je ranije optuživao Madura da upravlja terorističkom organizacijom, a potom je naredio i raspoređivanje brojnih ratnih brodova, borbenih aviona, bombardera, marinaca, dronova i špijunskih letjelica u Karipskom moru.

Čovjek reflektora, sklon povlačenju iznenadnih poteza, Trump je, opisujući operaciju, s prašnjave police američke historije „oživio“ Monroeovu doktrinu.

Šta je Monroova doktrina?

Riječ je o deklaraciji američkog predsjednika Jamesa Monroea iz 1823. godine, kojom je upozorio druge svjetske sile da se ne miješaju u američku sferu utjecaja na zapadnoj hemisferi.

„Monroeova doktrina je velika stvar, ali smo je mi u velikoj mjeri prevazišli“, rekao je Trump, nakon čega su internetom i medijima počeli kružiti izrazi poput „Donroeova doktrina“.

Kako je nastala Monroova doktrina?

Ako se osvrnemo na međunarodnu političku mapu u vrijeme vladavine Jamesa Monroea, vidimo da su Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države strahovale kako bi evropske sile mogle pokušati obnoviti bivše kolonije u Latinskoj Americi, od kojih su mnoge već postale nezavisne države, piše Britannica.

Amerika je s podozrenjem gledala i na teritorijalne ambicije tadašnje Rusije prema njenoj sjeverozapadnoj obali.

Kao posljedica toga, George Canning, tadašnji britanski ministar vanjskih poslova, predložio je zajedničku deklaraciju SAD-a i Velike Britanije kojom bi se zabranila buduća kolonizacija Latinske Amerike.

Američki predsjednik Monroe podržao je tu ideju, a s njom su se složili i Thomas Jefferson i James Madison, bivši predsjednici SAD-a.

Ipak, državni sekretar John Quincy Adams smatrao je da Sjedinjene Američke Države trebaju imati samostalnu izjavu o isključivo američkoj politici, te je na kraju prevagnulo njegovo mišljenje.

U decembru 1823. godine predsjednik Monroe je, obraćajući se Kongresu, poručio da su evropske sile dužne poštovati zapadnu hemisferu kao sferu interesa SAD-a i upozorio ih da se ne miješaju u poslove tog dijela svijeta.

Njegova doktrina postala je jedna od najpoznatijih američkih vanjskopolitičkih smjernica prema zapadnoj hemisferi. U njoj je upozorio evropske sile da SAD neće tolerisati dalju kolonizaciju niti uspostavljanje marionetskih monarhija.

„Opet ta Latinska Amerika“

Monroeova doktrina prvi put je primijenjena u praksi 1865. godine, kada je američka vlada izvršila diplomatski i vojni pritisak kao podršku meksičkom predsjedniku Benitu Juárezu.

Zahvaljujući toj podršci, Juárez je poveo uspješnu pobunu protiv cara Maksimilijana, kojeg je na prijestolje prethodno postavila francuska vlada.

Gotovo četiri decenije kasnije, doktrina se ponovo pojavila na međunarodnoj političkoj sceni, kada su evropski povjerioci brojnih latinoameričkih zemalja zaprijetili oružanom intervencijom kako bi naplatili dugove.

Tadašnji američki predsjednik Theodore Roosevelt proglasio je pravo Sjedinjenih Američkih Država da koriste „međunarodnu policijsku silu“ kako bi spriječile, kako je naveo, „hronične nepravde“.

Dok je prvobitni cilj Monroeove doktrine bio držati evropske sile podalje od zapadne hemisfere, Roosevelt je otišao korak dalje i iskoristio je kao opravdanje za slanje američkih vojnika u druge zemlje tog dijela svijeta.

Američki marinci su tako poslani u Santo Domingo 1904. godine, Nikaragvu 1911. te Haiti 1915. godine, navodno kako bi spriječili evropsko miješanje.

Mnoge latinoameričke države nisu blagonaklono gledale na ove intervencije, pa su odnosi sa sjevernim susjedom godinama ostali zategnuti.

Gotovo pola stoljeća kasnije, Monroeova doktrina ponovo dolazi u fokus kada je Sovjetski Savez počeo graditi raketne baze na Kubi, ostrvu u Karipskom moru pod komunističkom vlašću.

Tadašnji američki predsjednik John F. Kennedy, uz podršku Organizacije američkih država, uveo je pomorski i zračni karantin oko ostrva.

Nakon nekoliko dana napetosti, Moskva je pristala povući rakete i demontirati baze, dok je Washington zauzvrat uklonio dio svojih zastarjelih vojnih instalacija u Turskoj.

Više od 60 godina kasnije, Monroeova doktrina ponovo se spominje u kontekstu Latinske Amerike, ali u nešto izmijenjenom obliku.

Trump ju je preimenovao u – „Donroovu doktrinu“.