Josip Vancaš studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Beču, a zatim radio u ateljeu F. Felnera (Fellner) i H. Helmera u svojstvu crtača na projektima za neka pozorišta, pa i za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu.
Na poziv bosanske vlade, 1883. godine, došao je u Sarajevo, gdje je proveo najveći dio života i bio vodeća ličnost u arhitekturi. Proučavao je bosansko narodno graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih karakterističnih elemenata ostvariti “bosanski stil”. Za vrijeme boravka i rada u Bosni (1883.-1921.) sagradio je 102 stambene kuće, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka, 10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, šest hotela i kafana.
Izgradio Katedralu u Sarajevu
Za izgradnju Katedrale u Sarajevu odlikovan je viteškim križem Franje Josipa I 1889. godine, dok ga je papa Lav XIII odlikovao viteškim križem Sv. Georga. Izgradio je i sve ostale katoličke crkve u Sarajevu, izuzev crkve Sv. Vinka i crkve Sv. Josipa. Ističe se i zgrada Glavne Pošte u Sarajevu, koja važi za njegovo arhitektonski najznačajnije djelo, jer je predstavljala za to vrijeme tehnički i tehnološki najsavremeniji graditeljski poduhvat na Balkanu. Također, značajan objekat je i Sjemenište Sv. Ćirila i Metodija, zbog kojeg je dobio naklonost pravoslavnih stanovnika Sarajeva.
Vancaš je bio i zastupnik u Saboru BiH, te je, 1911. godine, podnio rezoluciju o zaštiti spomenika kulture u Bosni i Hercegovini. Bio je veoma svestrana ličnost, čemu svjedoče podaci da je jedno vrijeme bio solista Muškog pjevačkog zbora u Sarajevu i povremeno dirigent. Osim toga, bio je zamjenik gradonačelnika Sarajeva i predsjednik Hrvatske katoličke udruge (HKU). Penzionisao se 1921. godine, te preselio u Zagreb, gdje je proveo ostatak života.
Danas jedna od ulica u centru Sarajeva nosi Vancaševo ime.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.