Naime, Organizacija šehidskih porodica i porodica poginulih boraca upriličila je prigodnu manifestaciju kojom je obilježila tridesetogodišnjicu genocida u Srebrenici, najvećeg zločina počinjenog na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.
Trideset godina. U običnom životu tri decenije znače sazrijevanje jedne generacije, ali u Srebrenici to je vrijeme koje nije izliječilo ništa. Samo je potvrdilo da zlo, ako se ne imenuje jasno, ostavlja prostor za ponavljanje.
Tome su svjedočili Kada Balta, predsjednik Organizacije šehidskih porodica i porodica poginulih koka se zahvalila učenicima Osnovnih škola „Zahid Baručija i „Mirsad Prnjavorac na prisustvu i načelnik Općine Vogošća, Migdad Hasanović. Načelnik je govorio jednostavno, bez velikih gesti. Onako kako se govori kad srce zna više od protokola.
-Mislili smo da se genocid koji se desio u Srebrenici nakon drugog svjetskog rata nikad neće ponovitim rekao je Migdad Hasanović. Međutim, zlo opet pojavilo. Probudilo u najgori mogućem obliku i pokazalo svoje kandže, pokazalo svu svoju brutalnost koju je iskalilo na nedužnom stanovniđtu ovog kraja. Srbrenicu ne trebamo posmatrati kao žrtvu, nego kao heroja. Naše majke, naši borci, oni nisu žrtve. Oni su heroji. Oni su heroji koji su izuzetno teškim uslovom, prije svega tokom agresije na Republiku Bosni i Hercegovinu, pružili otpor mnogo jačem agresoru koji je tada napadao. A onda, su herojsku borbu su nastavili i nakon agresije, odgajajući svoje porodce, svoje familije, praveći nove domove, a samim tim i našu državu Bosni i Hercegovine.
Ne smijemo se uljuljati u mišljenje da će zlo zaspati i da je ono nestalo. Ono je tu i spremno je da ponovo iskoči onoga momenta ako mi ne budemo pazili i ako ne budemo budni. Srebrenica je i nakon trideset godina bolna rana svih nas, a posebno porodica koje su izgubile svoje najmilije. Sa ovog mjesta moramo govoriti istinu i samo istinu. Ona je najbolje oružje protiv mržnje i zla, i protiv onih koji bi i danas željeli da nas vrate u golgote kroz koje smo već prošli – poručuje.
U njegovim riječima nije bilo gnjeva, nego staložene odlučnosti. Kao da je svaki slog nosio odgovornost prema onima čija su imena uklesana u sjećanje cijelog naroda.
Potom je trg ispunila poezija. Nekad pjesma jedina zna izreći ono što je ljudski glas premalen da podnese.
Emin Nurkić, Hamed Muhamed i Ajna Karaman, pročitali su svije literarne radove pisane na temu Srebrenice, radove koji, kad se govore naglas, ne ostaju u zraku nego se spuštaju na ljude poput skrušenog podsjetnika. Prigodnu Ilahiku izvela je Amila Grbo, melodiju koja nije bila muzika za uši, nego muzika za dušu; ona koja čovjeka natjera da zastane i promisli. Možda i zaplače, ali u sebi, dostojanstveno.
Manifestaciju je moderirala Selma Kulo.
Delegacije boračkih udruženja, predstavnici Općine i stranaka koje participiraju u općinskom zakonodavnom tijelu položili su cvijeće na „Trgu žrtava genocida u Srebrenici“. Crveni i bijeli cvjetovi na trgu, hladan decembarski zrak, spuštene glave….
Cvijeće je govorilo više od riječi. Bijela boja kao nevinost. Crvena kao opomena.
Zelena kao nada da se ovakva rana nikad više neće otvoriti.
I dok su buketi polagani, činilo se kao da i trg diše drugačije, dublje, sporije, s nekim tihim osjećajem da se zajedništvo može izgraditi samo na temelju suočavanja sa istinom.
Sve to zajedno formiralo je sliku koja se ne pamti zbog ceremonije, nego zbog osjećaja da smo zajednički stali pred istinu. Jer istina o Srebrenici nije samo historijska činjenica. Ona je moralni kompas.
Kada se manifestacija završila, ljudi se nisu odmah razišli. Neki su ostali još nekoliko minuta, kao da žele ponijeti nešto od tišine sa sobom. Neki su se zagledali u spomen-ploču. Neki su samo stajali, držeći ruke u džepovima, kao da pokušavaju ugrijati ono što se teško i može ugrijati – uspomenu koja boli, ali koju se mora čuvati.
Jer, kako je poručeno toga dana, istina je najbolje oružje u borbi protiv mržnje i zla. Ne istina kao fraza, nego istina kao obaveza prema budućim generacijama.
A Vogošća je, na ovaj dan, tu istinu izgovorila jasno, tiho i dostojanstveno, baš onako kako se velike istine i izgovaraju. I zato je svaki glas izgovoren bio dio jedne velike poruke: Da zlo nije nepobjedivo, sve dok postoji hrabrost da se govori.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.