Glasovi Safeta Isovića, Mehe Puzića, Šerifa Konjevića… zvučali su mu kao nešto nedostižno, kao svijet za koji samo rijetki imaju ključ kojim se otvaraju njegova vrata. Maštao je tada da će jednog dana i on pjevati pjesme koje će se rado slušati.
Rastao je uz izvorne pjesme, uz sevdalinku koja se prenosila s koljena na koljeno. Nije bilo kućnog sijela bez pjesme, niti veselja bez želja da Nidžo mali otpjeva nešto. A on je odrastao, sazrio i, gotovo neprimjetno, ušao u svijet muzike koji je za mnoge samo san.
Petnaest godina kasnije, taj isti dječak-Nijaz Nidžo Mostarlić već je bio ime koje se izgovara sa osmijehom. Ne zbog skandala, ne zbog kontroverzi, nego zbog glasa. Zbog poštenog, direktnog načina da pjesmom dotakne ljude.
Sa svojim bendom obišao je desetine gradova, kafana, sala, otvorenih i zatvorenih prostora, gdje god je bilo potrebe za dobrim pjevačem. Mogao je, kaže, raditi bez prestanka i bez ijedne snimljene pjesme, jer je publika znala ko je. Dovoljno je bilo samo da stane pred mikrofon.
Rijetko je gdje nastupio da ga nakon toga nisu zvali ponovo.
„Kad dođe Nidžo, zna se da je veselje sigurno“, običavali su reći domaćini.
A onda se desilo ono što se obično naziva prekretnicom, onom tačkom u kojoj život promijeni svoj tempo. Susret sa Safetom Halilovićem, vlasnikom Produkcije „Avaz“, bio je upravo takav trenutak. Iz tog susreta, gotovo spontano, rodila se ideja da njegove pjesme, konačno, dobiju i svoj profesionalni, studijski okvir.
Prva među njima bila je „Kako da te zaboravim“, pjesma koja je, onako tiho i nenametljivo, postala njegova muzička lična karta. Muziku i aranžman napisao je Almir Riba Ibrić, na stihove Admira Okanovića. U njoj je, kao u ogledalu, sabrano sve ono što je izlazilo iz njega na binama prethodnih godina: tuga, sjećanje, nada i onaj specifični bosanski prkos u melodiji.
Kada se pjesma pojavila pred javnošću, reakcije su pokazale da je put kojim ide dobar. Juče (15.11.2025.) je u eter puštena druga „Suzom svojom pjesmu pišem“, sa kojom se predstavio na 17. međunarodnom festivalu narodne muzike „Sevdalinko u srcu te nosim“ u Tuzli. Ponovo muzika i aranžman Almir Riba Ibrić,ovaj put na tekst Ajše Čišije. U studiju, tiho i uporno, već nastaju nove pjesme: „Posveta majci“, „Dođi mi ti“ i još nekoliko za koje Nijaz kaže da su „iz srca, pa pravo u mikrofon“.
-Radujem se saradnji sa Produkcijom „Avaz“, govori Mostarlić. Velika je čast biti dio ekipe u kojoj svoje albume objavljuju Nihad Alibegović, Kemal Malovčić i drugi. Estrada nikad nije bila laka. To je more puno prepreka, ali kad imaš dobar kompas i pouzdanu produkciju za kormilarom, onda se i najveći valovi lakše savladaju.
Njegove riječi zvuče smireno, bez imalo estradne patetike. Govori čovjek koji je sve što ima stekao trudom, noćima bez sna, radom i vjerom u muziku kojoj je posvetio život.
-Ne želim uspjeh po svaku cijenu, kaže Mostarlić. Hoću da ga dobijem kvalitetom, a ne skandalima. Ja sam dijete bosanske pjesme, dijete izvornog stvaralaštva. Odmalena sam sanjao da budem interpretator takvih melodija. I evo, zahvaljujući Produkciji „Avaz“, moji su se snovi pretvorili u stvarnost.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.