U nastavku njegovo viđenje cijele situacije prenosimo u cijelosti.
“Ukidanje sankcija za Milorada Dodika i pojedince, kompanije oko njega je očekivan potez SAD administracije i rezultat je pregovora koji su se vodili u proteklih par mjeseci – značajan dio pregovora je vođen direktno u Banja Luci.
Također, ne treba zanemariti ciljano lobiranje prema MAGA dijelu Republikanske partije. Figure poput Blagojevića, Giuliani, pa čak i Loomer, možda djeluju čudno za naše prilike, ali su poprilično glasni u određenim krugovima. Buka pravi rezultat. Pogotovo ako druga strana šuti ili jednostavno nije dovoljno glasna.
Šta je Dodik sve (is)pregovarao, ostaje nejasno, ali ono što znam jeste da je u pozadini zaštita poslovnih interesa koji su bili pogođeni ovim sankcijama (posebno u okvirima finansijskog sektora). Oni koji žive u entitetu RS bi trebalo da sebi objasne kako neko može tako transparentno lobirati novcem poreznih obveznika, a kako bi zaštitio vlastite, privatne interese. Klasičan primjer privatizacije javnog novca odnosno nacionalizacije privatnih interesa.
Nekoliko je bitnih stvari koje moramo razumijeti:
(1) Postojeća diplomatija sa SAD se zasniva na transakcijama, a ne toliko na vrijednostima. Zbog toga sam prije par mjeseci tražio da ukinemo carine na američke proizvode i zbog toga sam se maksimalno angažovao oko Južne interkonekcije. Shvatili su to i neki pojedinci unutar Vlade FBiH, međutim nedovoljno značajno pa tako Južna interkonekcija tapka u mjestu ili pak propadaju projekti “pravedne tranzicije” – sinoć na Parlamentu FBiH nije bilo dovoljno ruku da prihvatimo kreditiranje istih. Ima tu još dosta potencijala, projekata (neki više, neki manje vidljivi), ali nismo baš pretjerano uspješni u vezi navedenih.
(2) Transakcijska diplomatija je bitna, ali vrijednosti ne treba zanemariti. Rod Blagojević danas piše da se srpski i hrvatski kršćani mogu nadati istinskoj autonomiji. Laura Loomer je neki dan pisala o tome da je kršćanski predsjednik Dodik pod napadom muslimana i globalista. Narativi i vrijednosti znače u formiranju političkih okvira. Zato mi moramo naglasiti naš narativ, narativ istine. Šta je ustvari istina koju MAGA strana treba da razumije:
(a) Dodik je ljevičar, lider socijaldemokratske stranke.
(b) Dodik i njegovo biračko tijelo su antizapadno orijentisani (on barem javno, privatno vjerovatno ne).(c) Dodik djeluje kao ispostava Putina, “ruski igrač” na Balkanu. Čak je tražio da RS bude dio BRICS. Kao takav je BRICS globalista.
(d) Dodik kroz uzurpaciju državne imovine nastoji dobiti kolateral, garanciju za kineske kredite i projekte.(e) Dodik je protiv tržišta i tržišnih politika. Otvoreno provodi politike koje sputavaju poduzetništvo, tržišne slobode i uopšteno individualizam.
(f) Dodik je otvoreni protivnik slobode govora, izražavanja. Kriminalizirao je klevetu u RS-u.(g) Dodik je negator genocida u Srebrenici. Istog onog kojeg priznaje UN, SAD, većina zemalja članica EU i svijeta, kao i brojne organizacije poput Svjetskog jevrejskog kongresa i slično.
itd. itd. itd.
Brojne su druge fakte koje treba naglašavati. Sve navedeno nije u skladu sa MAGA idejama i upravo zbog toga je potrebno isticati navedeno. To što neko stavi MAGA kapu, ne čini ga MAGA. Zna to i većina američkog diplomatskog osoblja. Znaju to i oni na vrhu. Zato je neizvjesno gdje prestaje ovaj ugovor. Na vrijednostima se sigurno ne može graditi kako to sugerišu Loomer i Blagojević.
(3) Bosna i Hercegovina, posebno Bošnjaci, ima dugoročnog, strateškog saveznika u SAD-u. Savezništvo je odnos – odnosi nisu idealni, imaju uspona i padova. Ali se moraju održavati. Geopolitički interesi SAD-a, vrijednosni i transakcijski, su u skladu sa interesima Bosne i Hercegovine. To je jedina paradigma koje se moramo držati. Nema alternative – EU i NATO su svakako dio ovog šireg paketa Zapada.
(4) Naša država se nalazi u bipartisan političkom okviru SAD-a. Tako treba i da ostane. Zato je krucijalno imati razvijenu komunikaciju i sa (D), kao i sa (R), posebno sada sa MAGA stranom. Turska i Saudijska Arabija su korisni posrednici za ovo.
U skladu sa navedenim, sada je pravi trenutak za diplomatiju sa fokusom na jačanje naših odnosa sa SAD. Od projekata, konkretnih koraka poput ukidanja carina, pa čak i poslate nominacije za Nobelovu nagradu za mir, pa sve do naglašavanja naših vrijednosnih razlika u odnosu na Dodikovu politiku. Istina, mi još ne razumijemo šta hoćemo, koje su naše vrijednosti, niti ispravno identificiramo Dodikove. Svejedno, nema vremena za odmor i bavljenje dnevnopolitičkim glupostima. Neprijatelji Bosne i Hercegovine ne miruju. Ne trebamo ni mi.
Treba razmišljati i izvan postojećih okvira – formiranje novih institucija prijateljstva, identificiranje i realizacija zajedničkih ekonomskih interesa, te pronalazak stabilnog izvora sredstava za lobiranje”, poručio je Admir Čavalić.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.