Sjećate li se Fikreta Dedića iz Bužima? Posjekao je nekoliko metara drva da ugrije porodicu. Tri metra, tačnije. Nije imao posao, grijanje niti novac da ih kupi. Imao je samo hladnu zimu i potrebu da preživi.
Zbog toga je osuđen na šest mjeseci zatvora. I to je, kako su tada rekli, “po zakonu”… I dok je Fikret bio u zatvoru, njegova supruga, stara majka i djeca su se snalazili i preživljavali od donacija dobrih ljudi.
Danas čitamo kako je u Doboju uhapšen Željko Đurić, sin političara, vlasnika firme koja se bavi drvopreradom, u krađi šume.
Hoće li i on završiti u zatvoru kao Fikret? Ili će to biti samo “postupak”, “privremeno lišavanje slobode” a onda će uslijediti ona stara fraza: “dok se sve ne ispita”, a svi već znamo kako će se to “ispitati”….
Vrijedi napomenuti da je Okružno javno tužilaštvo u Doboju podiglo još prošle godine optužnicu protiv Đurića i firme “Drvoprerada Đurić” zbog sumnje da su vršili eksploataciju mineralnih sirovina prirodnog porijekla – šljunka i pijeska na lokalitetu Kostajnice, grad Doboj, bez dobijanja odobrenja nadležnost Ministarstva…
Eh, u ovoj zemlji zakon nije ravna daska nego kriva, izlizana i uvijek se lomi na onome ko nema čime da se brani.
Siromašan čovjek koji posiječe drva da ne promrzne – postaje kriminalac. Bogati čovjek koji krade šumu da se obogati – postaje vijest koja se zaboravi za tri dana.
Šume nam se sijeku, ali ne samo one od hrasta i bora… Sijeku se i šume dostojanstva, povjerenja, i vjere da pravda vrijedi jednako za sve...
I sve dok se presude budu pisale po ‘prezimenu’ a ne po djelu, Bosna i Hercegovina će imati zakone ali neće imati pravdu, jer drvo pravde u ovoj zemlji nikada ne naraste jednako.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.