Rudan kaže da je počela slikati u kasnim godinama kako bi bila zauzeta i da sada smatra da su dani često prekratki da stigne uraditi sve što je planirala. Njena dnevna rutina je da slika tri sata ujutro i dva sata popodne, kada je kod kuće.
– Ne znam šta znači dosada, ne znam šta znači depresija, uvijek nađem nešto da radim, kaže ona.
Pomažu joj samostalan duh, dobro zdravlje i ljubav prema putovanjima.
Nakon izložbe u Sarajevu krajem juna, Rudan je otišla na jednomjesečni odmor na Jadransku obalu, a zatim otputovala u Njemačku gdje joj živi kćerka.
– Odlučna sam da svojoj djeci ne budem na teretu, rekla je Reutersu majka dvoje djece, baka troje djece i prabaka četvero djece u svojoj prostranoj kući u centru Sarajeva, okružena nekim od svojih procijenjenih 200 slika.
A ja sam mirna, ne želim da budem nervozna, uvijek prvo razmislim pa onda djelujem, kaže Rudan, koja je za život zarađivala kao krojačica, zadržavajući „odabrane mušterije“ do svoje 85. godine.
– Još sam dobrog zdravlja, ruke su mi stabilne, oči me dobro služe, kaže ona i dodaje da rijetko nosi naočare kada slika.
S ljubavlju govori o čestim putovanjima sa svojom djecom i unucima tokom proteklih decenija. Nakon što joj je suprug preminuo 1999. godine, Rudan je posjetila Sjedinjene Države, Srednju Ameriku i brojne evropske zemlje, a ta putovanja su inspirisala mnoge njene slike, poput vulkana na Havajima ili piramida u Meksiku.
Posjetila je Holivud u 95. godini i dozvoljeno joj je da uđe u pozorište gdje se održava ceremonija dodjele Oskara. “To je bila takva poslastica!”
Rudan najviše voli da slika prirodu i koristi akrilne boje “jer ne mirišu”.
Sebe smatra više “amaterom” nego “pravom umjetnicom”, ali je jako ponosna što su na njenu izložbu došla sva njena porodica, prijatelji i komšije.
– Morate biti pozitivni u životu i nadati se najboljem, uvijek će biti rješenja, kaže Rudan, koji je preživila Drugi svjetski rat i opsadu Sarajeva 1992-1995. godine, piše Reuters.