Nekropola je zbog svoje umjetničke i ambijentalne vrijednosti uvrštena u UNESCO-ovu listu svjetske baštine 2016. godine skupa sa ostalih 19 nekropola sa prostora Bosne i Hercegovine (po tri još iz Crne Gore i Srbije, i dva sa prostora Hrvatske).
Nekropola je sadržavala i veći broj stećaka, ali je ”imala sreću”, kako stoji u “Stećkopediji” doktora i profesora na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Edina Bujaka, da preko nje pređe magistralna cesta.
Profesor navodi da su zbog nehata vlasti 1931. godine ispod puta završili brojni izuzetno vrijedni primjerci.
Trenutno je po oblicima najviše sanduka, ukupno 19, zatim 14 ploča i jedan sljemenjak. Jedan stećak je prenesen u Arheološku zbirku Franjevačkog samostana na Humcu kod Ljubuškog.
U knjizi doktora Bujaka stoji i da je sedamnaest spomenika ukrašeno, svi su očišćeni i konzervirani, a nekropola je prilično uređena. Prikazani su motivi scena lova, jelena, konjanika, križeva, ženskih figura koje plešu kolo, zatim prikazi mača i štita, mjeseca, te ukrasni motivi od povijene lozice sa trolistom.
Ornamentalni i likovni stil je skoro identičan kao i na ostalim nekropolama na prostoru Hercegovine.
Historičar i profesor Ermin Habibović za naš portal je kazao da stećci Bijače spadaju u red najljepših i najukrašenijih stećaka sa različitim likovnim motivima koji su veoma dragocjeni za razumijevanje svakodnevnog života i običaja ljudi koji su tada živjeli i pod stećcima pokopani.
– U bukvalnijem smislu, mogli bi se još nazivati i “drago” ili “zlatno kamenje” zbog ogromne vrijednosti za kulturnu i historijsku baštinu Bosne i Hercegovine. Nekropola u Bijači je zaista dokaz toga. Ovako maštovito ukrašeni stećci su originalan primjer umjetnosti srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika kao malo gdje u svijetu, što ih čini posebnim kulturnim bogatstvom od velikog značaja – zaključio je Habibović.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.