Semir Krnjić, autor je sedam djela, svoju je književnu priču započeo još kao srednjoškolac. U četvrtom razredu napisao je svoj prvi roman, što je bio tek početak jednog posebnog, duhovnog i iskrenog puta.
Od tada su se redali naslovi poput: Želja, Još te čekam, Ramazanski dnevnik I, II i III, Majčine riječi i Babine riječi – svaka knjiga protkana toplinom i porukama koje dopiru do srca. Autor je više stotina pjesama i dobitnik nekoliko nagrada. Pojavljuje se u koautorskim zbirkama poezije i proze. Njegov je rad odavno prepoznat javnosti.
Skoro mu je Grad Novi Travnik dodjelio priznanje za izuzetan doprinos i kulturi. Jer, Semir Krnjić nije samo pisac – on je glas duše i svjetlo koje nas podsjeća na vrijednosti koje treba čuvati.
„Negdje u dubini duše sam vjerovao sam da ću pisati knjige, to je moja ljubav. Samo, ponekad, ne idu stvari kako mi mislimo, dok na kraju ispadnu bolje nego što smo mislili. Svakome od nas je potreban vjetar u leđa, podrška iskrena od srca, u svojoj kući to uvijek imamo, zato je mnogo važno da shvatimo blagodati porodice. Moja priča je postakla mnoge da krenu u ostvarenje svojih snova, pa nisu snovi samo da ih sanjamo, najvažnije je taj prvi korak u realizaciji naših snova”, poručuje Krnjić za Bosnainfo.
Ljubav je kako kaže pokretač svega i kad ima ljubavi i želje sve se može uskladiti.
“Život je dar i treba ga iskoristiti na najbolji mogući način. Šta znači živjeti nego ostaviti trag. Imam dar i trudim se taj dar ostvariti na najbolji mogući način. Svjestan sam prolaznosti života i da nije bitno šta će drugi misliti o nama, nego da li će Gospodar biti zadovoljan. Sve ima svoj rok: zdravlje, mladost, snaga..na kraju i život. Mnogo više bi se voljeli i pomagali kada bi bili svjesni naše prolaznosti. I da sve ono što gomilamo, sve ono što ‘otimamo’, čemu hrlimo i na čemu smo drugima zavidni, da je to samo nama teret.”, iskren je Krnjić.
Željeti drugima kao i sebi, tome trebamo težiti i tako disati. Na tom putu, smatra i sam Semir, nekada se čovjek egom zanese, pa pomisli da mu ništa i niko ne treba, i što je česta pojava, misli da su svi ljubomorni na njega.
“Ali…dođu iskušenja, dođu ti dani i noći u životu, kada je jako važno koga imamo nego šta imamo. Vjerujete, prazan džep nikada ne odjekuje i ne boli kao prazna duša. Zaradi čovjek i kupi sebi sve ono oku vidljivo: auta, odjeća, stanovi…za jedan određen novčani iznos. Ali.. onu ruku na ramenu i one riječi: “Ja sam tu!” to gradi cijeli život. Ne može čovjek sve sam.
Ono najvrednije se ne kupuje. Jeftino je sve čemu je određena cijena. Vjera, domovina, porodica, prijatelji su samo u nizu blagodati koje se ne kupuju i ne mogu se kupiti. U školi sam imao prijatelja koji mi je bio inspiracija, tačnije njegova ljubav prema jednoj djevojčici i tada sam napisao pjesmu. Kasnije je sve krenulo i na kraju četvrtog razreda srednje škole napisao sam prvi roman”, poručuje Krnjić za Bosnainfo.
O priznanju Grada Novog Travnika
Za Bosnainfo govorio je i o važnom priznanju svog rodnog grada:
„Neopisiv je osjećaj kada te tvoji ljudi prepoznaju i podrže – tvoj grad i tvoji sugrađani. Takvo priznanje nosi sa sobom i veliku odgovornost i obavezu: da budemo svijetlo jedni drugima podrška i snaga. Moj životje satkan od borbi, odricanja, neizvjesnosti ali i od vjere. Vjere u Boga, čovjeka, u dobrotu, u to da se trud i poštenje uvijek isplate – možda ne odmah, ali svakako, kad-tad. Na tom putu nisam bio sam. Uz mene su bili ljudi – porodica, prijatelji, učitelji, kolege, komšije. Ljudi koji su vjerovali u mene. Ovo priznanje pripada i njima”, kaže nam Krnjić.
U njegovim djelima prožimaju se tradicija, svakodnevica i duhovnost. To su priče koje odišu iskrenošću i osjećajem, gdje lične refleksije susreću univerzalne vrijednosti koje dodiruju čitatelje svih generacija. Semirov rad nije samo literatura – to je odraz života, emocija i naslijeđa koje čuva za budućnost.
Semir je objavio dvije posebne knjige: Majčine riječi i Babine riječi.
Knjige koje su osvojile srca čitatatelja. Recenzenti ovih knjiga su: mr. hfz Nedim Botić, prof. Admir Iković, književnica Nermina Latić, pjesnikinja Zerin Murić i pisac Damir Mašić.
“Ja kroz knjige “Majčine riječi” i “Babine riječi” pokušavam da podjestim, podstaknem i motivišem citaoca da bude svjestan blagodati roditelja. Skoro mi jedan mladić, dok smo kafu pili, plaće i govori: sve što imam dao bih da mi je babo živ. A vjerujte ima mnogo od dunjalučkih blagodati kojima mlad čovjek teži i na tom putu zaboravlja na svoje roditelje. Ali on nema babe, nema ko da mu kaže šta treba da radi, da ga savjetuje i na tom putu pomogne. Svjesni smo da u ovom ubrzanom tempu života, gdje čovjek zaboravlja i nema vremena za mnogo bitne i važne stvari u životu.
Često mislimo da su nama prijatelji oni koji nam laskaju i po ramenu tapšu. Naši roditelji su naša blagodat od Gospdara. Oni mnogo toga pretrpe i odreknu se mnogih stvari da bi nama udovoljili. Mi to često zaboravljamo, ili se nekom hedijom pokušavamo odužiti. Kada bi dunjaluk imali, majci i babi se ne možemo odužiti”, emotivno govori Krnjić.
U recenziji knjige hafiz Nedim Botić za njega kaže:
„Semir piše srcem, a te riječi ulaze lahko u tuđa srca. Piše o dobroti, ljubavi, rodbinskoj pažnji, majčinoj i očevoj ljubavi, dječijoj radosti, ali i životnim savjetima i mudrostima, koji se redom vraćaju na vjeru, pošten rad i trud. Čitati ovaj naslov je kao da imate iskrenog savjetnika pored sebe, koji vas ohrabri, usmjeri i natjera na samopropitivanje; a najbitnije: dobijete želju (i volju) da budete bolji čovjek.“
Autor je i tri Ramazansak dnevnika..
Knjige Ramazanski dnevnik I, II i III obuhvataju gotovo pet stotina stranica dubokih refleksija, pišući o ramazanskim danima kroz prizmu pandemije.
„Vodio sam dnevnik u tri ramazana u toku pandemije virusa korona. Svaki dan sam opisivao vrijeme, ljude, pojave, broj zaraženih, umrlih, mjere i zabrane i moje ramazanske priče. Opisivao sam ramazan bez džamije, što me je najviše boljelo. Mislim da u duši ima posebno mjesto koje živi i raduje se jedino za ramazan. Mislim da biće insana nikada ne može biti toliko sretno kao za ramazan. Kada sreća, radost i ispunjenost ne bi imale ime, ja bih ih ramazanom zvao”, priča Krnjić.
Recenzenti, među kojima su i ugledni intelektualci poput doc. dr. hfz. Kenana Musića, prof, dr. Amrudina Hajrića, prof. Saudin Cokoje, prof. Admir Ikovića, mr. Nermin Čakića, Edina ef. Memića, pisac Adisa Ahmethodžića, prof.dr. Huseinspahić Ajdina i Bajro Perva, novinar i pisac, prepoznaju značaj ovog djela kao književnog i kao vjerskog i kulturnog zapisa.
“Svojom spisateljskom aktivnošću Semir nas poziva da se preispitamo, nadnesemo sami nad svojim sudbinama, brinemo o vlastitoj duši, pomažemo drugima, poštujemo starije, milostivi budemo prema mlađima, da prije svega cijenimo blagodati koje nam je Svemogući podario”, ističe prof. dr. Ajdin Huseinspahić u svojoj recenziji.
Doc. dr. hfz. Kenan Musić naglašava kako je Krnjić svojim pisanjem “otimao od zaborava dane mubarek ramazana”, donoseći nam svjedočanstvo o tome kako su ti dani izgledali tokom pandemije.
Njegov put bio je tih, ali ispunjen snagom koju rijetki posjeduju. Nije težio prolaznoj slavi, već je njegov oslonac bila upornost i ona posebna unutrašnja snaga koja ne traži priznanje, ali ga na kraju – zasluženo i dobije.
Grad Novi Travnik to prepoznaje i ponosno mu dodjeljuje nagradu za izuzetan doprinos književnosti i kulturi Bosne i Hercegovine. Jer, Semir Krnjić nije samo pisac – on je glas duše i svjetlo koje nas podsjeća na vrijednosti koje treba čuvati.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.