U razgovoru smo se dotakli sve izraženijih političkih podjela, alarmantne zaduženosti Republike Srpske, sve slabijeg povjerenja građana u institucije, ali i zabrinjavajućeg odnosa vlasti prema ženama i njihovim pravima.
Vukomanović komentariše izjave najviših funkcionera, uključujući poruke premijera RS ženama da “rađaju djecu”, te analizira kako se demografska kriza pokušava svaliti na žene, umjesto da se sagledaju dublji politički i ekonomski uzroci. Govori i o oslobađajućoj presudi Miloradu Dodiku, “kumovskoj zgradi”, korupciji, kao i o tome da nas, kako sama kaže, “najviše koštaju oni koji tvrde da nas brane”.
“Privatna država, kriminal, mafija…”
Kako ocjenjujete trenutnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini, posebno u kontekstu sve dubljih podjela i sve slabijeg povjerenja građana u institucije?
– Privatna država, kriminal, mafija, sila, besmisao, nepravda… To su prve riječi koje mi padnu na pamet kad opisujem političko stanje u BiH. Međutim, ne mislim da su institucije zakazale, one su ovakve godinama namjerno pravljene, da služe manjini, ne većini. I upravo zbog toga građani nemaju povjerenje. Kako da vjeruju instituciji koja usvoji zakon, a prvi ga prekrši onaj ko ga je predložio? Kako da vjeruju premijeru koji kaže da neće priznati Sud BiH, pa onda tamo uredno ode? Kako da vjeruju državi u kojoj niko ne odgovara za milionsku štetu? Vidjela sam anketu u kojoj građani kažu da ne bi prijavili komšiju koji radi na crno. Pitaju kome da prijave? Državi koja i sama pljačka? Gubimo stotine miliona svaki dan, kroz greške koje nisu slučajne, nego sistemske. I zato ne možemo naprijed. Mi u ovoj zemlji ne brojimo dane, mi ih gubimo. I ono što je najgore nikad nećemo moći vratiti vrijeme koje smo izgubili baveći se pojedincima, umjesto nacijom, ekonomijom, obrazovanjem, reformama uopšte.
Rekli ste da nas “najviše koštaju oni koji tvrde da nas brane”. Ko su po vašem mišljenju ti ljudi i na koji način građani najviše trpe zbog njihove politike?
– To su ljudi koji su od patriotizma i nacionalizma napravili biznis. Ljudi sa sve tri strane, koji decenijama tvrde da brane svoj narod, a zapravo ga pljačkaju, lažu i tjeraju iz zemlje. To su političari koji vode Bosnu i Hercegovinu od rata, ali je ne vode naprijed, već unazad. Kunu se u Srbe, Bošnjake i Hrvate, a upravo zbog njih ti isti ljudi danas masovno žive u inostranstvu. Ne krivim ni narod, ni istoriju. Krivim one koji su imali vlast i mogućnost da prave državu za sve, a umjesto toga su pravili sistem samo za sebe.
Ekonomski sunovrat Republike Srpske
Kako komentarišete činjenicu da je zaduženost Republike Srpske gotovo dvostruko veća nego u Federaciji BiH, i tvrdnje Vlade RS da su ta zaduženja “historijski mala”?
– Vlada Republike Srpske se zadužuje na sedmičnom nivou. Pred svaku penziju novo zaduženje. Zadužujemo se sve više i sve brže, bez kraja i bez kontrole. Dug raste, kamate rastu, a ne vidimo efekat. Nemam ništa protiv kredita ako iz njih gradimo puteve, bolnice, fabrike… Ali mi se zadužujemo da bismo isplatili plate i penzije, da pokrijemo osnovno funkcionisanje i to je ekonomski sunovrat. Jer svaka marka koju zadužimo za potrošnju danas, uzeta je od buduće generacije koja neće imati ništa ni da troši ni da ulaže.
Šta konkretno vlasti u RS trebaju da urade kako bi stabilizovale javne finansije i izbjegle ekonomsku katastrofu?
– Narodski rečeni, prvo što vlast mora da uradi jeste da prestane da krade. Da zaustavi izvlačenje novca preko fantomskih firmi, fiktivnih projekata i partijskih kanala. Da prekine tu hobotnicu koja se uvukla u svaki resor, svaku javnu nabavku, svaku budžetsku liniju. Da na čelo preduzeća i ustanova postavi ljude koji znaju da rade, a ne one koji znaju kome su dali glas. Struka mora zamijeniti plijen. Republika Srpska ima novca, samo nije tamo gdje treba da bude u školama, bolnicama, infrastrukturi… Nego je kod kumova, savjetnika i partijskih donatora. To su stvari koje se mogu početi odmah. Ne treba vam reforma da ne kradete. Treba odluka. Sve ostalo dolazi poslije, i reforme, i zakoni, i strategije.
Koje ključne greške aktuelne vlasti su, po vašem mišljenju, dovele do ovako alarmantne finansijske situacije?
– Ključna greška ove vlasti je što je zaboravila osnovnu istinu: država nije bankomat za vlast. Umjesto da grade sistem, oni su gradili mreže. Umjesto da biraju najbolje, birali su najposlušnije. Umjesto da upravljaju javnim finansijama ponašali su se kao da su to njihove privatne kase. To nije politika. To je korupcija u formi vlasti. Državu su pretvorili u plijen, javna preduzeća u stranačke ćelije, budžet u fond za održavanje lojalnosti, a onda se pitaju gdje je novac. Pokojni Zoran Đinđić je govorio: “Nećemo nikada imati uređenu državu ako se politika ne odvoji od interesa.” A ovdje su politika i interes u braku iz koristi, a građani su taoci tog saveza. Da bi izašli iz ove finansijske katastrofe, prvo moramo srušiti tu iluziju da je vlast tu da uzme. Ne, vlast je tu da daje, da služi, da odgovara. Kad to zaboravi, dolazi ovo što danas živimo. Jednostavno je, političari treba da rade za narod, a ne za sebe. Tu su ovi naši dobro omanuli.
“Rađajte djecu”: Odnos vlasti prema ženama
Premijer RS Vam je poručio: “Sram vas bilo, što ne rađate djecu”. Kako odgovarate na ovu izjavu i šta ona govori o odnosu vlasti prema ženama i njihovim pravima?
– Žao mi je što sam u ovom slučaju ja ispala žrtva, jer premijer se obratimo svim ženama ne samo meni. Na moje sasvim legitimno pitanje šta Vlada planira da uradi povodom katastrofalne demografske slike i gdje je strategija demografskog razvoja koju godinama najavljuju, premijer Republike Srpske mi je dobacio: “Rađajte djecu.” To nije bio lapsus, to nije bio trenutak slabosti, to je suština odnosa prema ženama. Suština njihove politike koja, kada nema odgovor, nudi uvredu. Suština jedne vlasti koja za sopstvene poraze traži krivce u narodu, u ženama, u majkama. To je poraz države. Kad premijer ne zna ili ne smije da se suoči sa istinom da ljudi ne rađaju ne zato što neće, nego zato što ne mogu zbog bijednih plata, nesigurnih poslova, nedostupnih stanova, skupih vrtića i osjećaja da njihova djeca ovdje neće imati budućnost. Ja sam mu to pitanje postavila u ime svih onih koji žele da ostanu ovdje, ali ne znaju kako. A on je na to odgovorio kao neko ko više nema ni plan, ni kontrolu, ni dodir sa stvarnošću. I to je ono što me najviše brine.
Koje ste konkretne inicijative do sada pokrenuli ili podržali kada je riječ o poboljšanju položaja žena, majki i porodica u Republici Srpskoj i BiH?
– PDP je poznat po brojnim inicijativama. Nismo neko ko samo kritikuje bez da imamo svoje prijedloge. Kroz svoj politički rad pokrenula sam i podržala brojne inicijative koje se tiču žena, majki i porodica kako na lokalnom, tako i na republičkom nivou. Od mjera u Banjaluci koje smo zajedno sa gradonačelnikom Stanivukovićem pokrenuli za podršku porodiljama, proširenja prava na vantjelesnu oplodnju, subvencionisanja vrtića i besplatnih udžbenika, do zakonskih izmjena u Narodnoj skupštini koje, nažalost, još uvijek čekaju. Spremili smo izmjene Zakona o radu kako bi trudnice bile zakonski zaštićene od otkaza. Sa kolegama iz kluba podnijela sam prijedloge da se materinski dodatak poveća na iznos minimalne plate, da mladi bračni parovi bez nekretnine dobiju besplatan plac od grada i da se roditeljima djece sa invaliditetom ne uskraćuju prava već da dobiju stvarnu podršku. Zalagali smo se i za izmještanje kladionica i kockarnica dalje od škola, jer borba za porodicu je i borba za sredinu u kojoj djeca rastu bez poroka. A ono za šta se zalažem od samog početka svoje karijere jeste borba protiv nasilja u porodici. Zalagali smo se za donošenje posebbog zakona koji će štititi žrtve porodičnog nasilja, a one su u ogromnom broju slučajeva žene. Često se ti slučajevi završavaju oduzimanjem života i to ne smijemo više ignorisati. Porodica je stub svakog društva, a kad u tom stubu zavlada nasilje, kada država okreće glavu, onda društvo počinje da puca iznutra. Na nama je da to zaustavimo.
Smatrate li da u društvu postoji pokušaj prebacivanja odgovornosti za demografske probleme isključivo na žene, umjesto na političke i ekonomske faktore?
– Očigledno da postoji. Najlakše je okriviti one koje već nose najveći teret. Umjesto da se vlast suoči s time šta je njihov dio posla, oni upiru prst u narod, a najčešće u žene. Ja vjerujem da ti ljudi koji to govore jednostavno ne znaju kako živi većina. Oni žive u svom svijetu, svijetu privilegija, sigurnih plata, službenih auta i rješenih stanova. Ne znaju kako izgleda kad žena razmišlja da li smije da kaže šefu da je trudna. Ne znaju kako izgleda kad vas na razgovoru za posao pitaju da li planirate rađati djecu. Kad majka razmišlja gdje će živjeti, ko će joj pomoći, da li će uopšte imati gdje da se vrati nakon porodiljskog. To su stvarni problemi. To su razlozi zašto žene ne rađaju, a ne zato što im se, kako vlast misli, jednostavno ne da. Nisu krive žene. Nisu krive porodice. Kriva je država koja ne stvara ambijent u kojem je moguće i dostojanstveno rađati i odgajati dijete. Odgovorni su za mnoge stvari, od loših uslova u porodilistvu, do ambijenta u kome poslodavac može da da otkaz ženi dok je na porodiljskom, do sistema u kome zakoni nisu jednaki za sve. I naravno, država ne može riješiti svaki problem, ali mora rješavati one koje je dužna da rješava. Ljudi ne osnivaju porodicu tamo gdje nemaju sigurnost, a sigurnost je zadatak države.
Kumovska zgrada i pravda po mjeri vlasti
Afera “kumovska zgrada” i dalje je aktuelna. Koliko takvi slučajevi uništavaju povjerenje u institucije?
– Znate kako kažu “kum nije dugme”… pa onda kvadrat kod kuma košta 14.200 KM novcem građana. Ali kad bi kum rekao da kvadrat vrijedi 50.000, vjerovatno bi i to prošlo. Kupovina zgrade UIO od firme Grand Trade, u vlasništvu kuma Milorada Dodika, koštala je građane skoro 100 miliona KM. Jedina ponuda stigla je sat prije roka. Sredstva su povećana sa 37 na preko 100 miliona, bez zahtjeva Uprave, mimo svih preporuka. Parlamentarna komisija je pozvala Tužilaštvo BiH da ispita krivičnu odgovornost i ništa. Na privatnom posjedu postoji red, postoji ograda, postoji mjera, a u ovoj “privatnoj” zemlji toga nema. Javno govore: “Eto vidite kako vas pljačkamo. I ništa nam ne možete.”
Ima li izlaza iz ove situacije?
– Dok je ova postava na vlasti neće biti istraga. Neće sjeći granu na kojoj sjede. Ne zato što nema razloga, već zato što nema volje. Ovo je zemlja u kojoj je pravosuđe okovano i politički obojeno, i u kojoj se istina guši, a pravda se odlaže. Međutim, to ne znači da pravda neće doći. Kada se vlast promijeni i kada ova zemlja počne poštovati sopstvene zakone, tada mora i hoće. To se može mijenjati samo na izborima. Ova zemlja ima snagu da postane država u kojoj vlada red, a ne veza, zakon, a ne partijska volja. I to može biti upravo ova zemlja, samo pod drugačijom vlašću. Tek kad padne politička zaštita, pravda će moći da ustane. Na nama je da držimo ritam: dokazi, prijave, istina, upornost bez pauze. Pravda može da kasni, ali ne može da izostane.- zaključuje Vukomanović za Bosnainfo portal.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.