Javna ustanova Međimurska priroda zato provodi akciju “Zlikovci u prirodi” kojom želi staviti pod kontrolu širenje nepoželjnih pridošlica.
Crvenouha kornjača u Međimurju postala je čest i nerado viđen stanovnik.
– Neodgovorni vlasnici su ih puštali. Te kornjače su se do 2016. mogle sasvim legalno kupiti u “Pet shopovima”, kao male kornjačice , jako zanimljive, zgodne. Još dok je bio onaj animirani film o “Ninja kornjačama” to je bilo posebno aktualno, pojasnio je čuvar prirode Antonio Krušelj.
“Ninja kornjačice” u međuvremenu su narasle, puštene su u prirodu gdje mogu doživjeti 30-ak godina i sada zauzimaju teritorij domaćih barskih kornjača. Love se na 15 lokacija u Međimurju i premještaju u prihvatni centar u Virovitičko-podravskoj županiji.
– Sunčališta postavljamo na više lokacije diljem Međimurske županije jer su nam ove invazivne kornjače raširene posvuda. Nažalost po svim vodenim tijelima, znači nekim barama, kanalima, jezerima prisutna je ova vrsta, dodao je.
Zlikovac u prirodi je i “prava svilenica”, stigla u 17. vijeku s američkog kontinenta. Vrlo je invanzivna i lako se širi.
– Biljka se prepoznaje po listovima koji nalikuju na listove duhana, ima roze okruglaste cvatove koji jako privčale oprašivače i najprepoznatljivije su papige, plodovi koje su često naše bake koristile kao ukras u čašama, istaknula je Ivana Horvat, viša stručna suradnica za upravljanje projektima.
Nekad se koristila za punjenje jastuka, izradu užadi, pa čak i papira, potom kao ukras, dok je danas prijetnja authtonoj prirodi.
– Tamo gdje ona raste, stvara guste ovakve populacije i stvara zasjenu našim biljkama. Isto tako proizvodi stvari sprečavaju rast naših autohtonih biljaka, dodala je.
Ako prava svilenica raste na livadi, sjeno može biti opasno za stoku zbog otrovne tvari koja i kod životinja i kod ljudi može izazvati kontaktni dermatitis.