Čovjeka kojeg je Aleksandar Vučić posthumno odlikovao Zlatnom medaljom za hrabrost “Miloš Obilić”. A medalju je primila upravo ona, Vedrana. Kćerka. Tužiteljica. U službi kontinuiteta, piše Patria.
Njena profesionalna biografija je jednako “zanimljiva”: pripravnički staž u Osnovnom sudu u Rogatici, inspektor za privredni kriminal u MUP-u RS, saradnica u tužilaštvu Istočno Sarajevo. Zvuči poznato? Zvuči kao obrazac. I onda dolazi u Tužilaštvo Kantona Sarajevo, pa Tužilaštvo BiH. Postepeno, planski, sistematski.
I sad, kad je Milanko Kajganić, glavni tužilac (to je postao zbog potpisa optužnice u slučaju Dobrovoljačka), netom prije Dodikovog “dobrovoljnog” dolaska raspustio cijeli istražni tim protiv njega, ostala je samo ona. Vedrana Mijović. I baš ta osoba je odlučila, nema pritvora. Nema mjera. Nema rizika.
A vi se pitate zašto pravosuđe ne funkcioniše?
Ne funkcioniše jer je pravosuđe umrlo. Umrlo je tiho, bez ceremonije, bez saopćenja. Umrlo je onog dana kad su oni koji su trebali braniti državu, počeli služiti njenim rušiteljima. Kad su optuživali one koji su se borili, a oslobađali one koji bi sve spalili.
I ne, ovo nije izolovan slučaj. Ovo je sistem. Ovo je plan. Ovo je poruka.