Ali, šta ako taj neko nije u krivu? Šta ako je vaš mozak jednostavno – izmislio sjećanje?
Dobrodošli u svijet sindroma lažnog sjećanja – fascinantne pojave koja nas uči da čak ni naša najčvršća uvjerenja nisu uvijek dokazi istine.
Šta je lažno sjećanje?
Lažno sjećanje je psihološki fenomen u kojem osoba vjeruje da se određeni događaj desio, iako se u stvarnosti nije dogodio – ili se dogodio drugačije. Ova pojava nije rezervisana samo za ljude s neurološkim problemima. Svi smo mi podložni „greškama u sjećanju“, a ponekad ih i sami kreiramo pod utjecajem emocija, sugestija ili vremena.
Naučna pozadina
Studije iz kognitivne psihologije, poput eksperimenata Elizabeth Loftus, pokazale su kako su sjećanja podložna manipulaciji. Dovoljno je da vam neko više puta ispriča lažni događaj – i vaš mozak će ga s vremenom “usvojiti”. Skeniranjem mozga otkriveno je da se kod stvarnih i lažnih sjećanja aktiviraju vrlo slične regije, što objašnjava zašto su ova sjećanja tako uvjerljiva.
Primjeri iz života
Možda ste uvjereni da ste kao mali izgubili igračku u parku – iako vam roditelji tvrde da se to nikada nije desilo. Ili imate “jasnu” sliku gdje ste nosili određenu haljinu na nekom rođendanu – ali takva haljina nije ni postojala. Nevjerovatno, ali istinito – mozak voli da dopuni priču, čak i kada nema sve činjenice.
Posljedice i važnost
Sindrom lažnog sjećanja ima ozbiljne implikacije, naročito u pravosuđu, gdje se svjedočenja često oslanjaju na sjećanja. Također, važno je za mentalno zdravlje: osobe s PTSP-om, depresijom ili demencijom češće doživljavaju iskrivljena sjećanja.
Zaključak
Naša sjećanja su važan dio identiteta – ali nisu nepogrješiva. Razumijevanje sindroma lažnog sjećanja pomaže nam da budemo kritičniji prema sopstvenim „istinama“, ali i empatičniji prema drugima. Jer, kako kaže izreka: “Ponekad ne pamtimo stvari onakvima kakve su bile, već onakvima kakvi smo mi bili tada.”, piše medicus.ba.