Kako preživjeti prve dane poslije nuklearnog napadaU svijetu u kome raste tenzija među globalnim silama i sve češće se govori o mogućnosti upotrebe nuklearnog oružja, pitanje kako preživjeti nuklearni napad prestaje da bude naučnofantastični scenario i postaje ozbiljna tema. Iako šanse da do takvog napada dođe nisu velike, razumijevanje osnovnih koraka za preživljavanje u prvim danima nakon detonacije može da napravi razliku između života i smrti.
Prvi trenutak: zaštititi se od udara i toplote
Ako primijetite iznenadnu, blistavu svjetlost – ne gledajte direktno u nju. Ako je u pitanju eksplozija atomske bombe, osljepljujuća svjetlost je samo uvod u udarni talas koji slijedi. Najvažnije je odmah leći na zemlju i zaštititi glavu. Udarni talas može da stigne u roku od nekoliko sekundi i raznese staklo, drvo i metal. Ako se nalazite napolju, sklonite se iza bilo kog čvrstog objekta. Ako ste u zatvorenom prostoru, udaljite se od prozora.
Prvih 10 minuta: potražiti sklonište
Ključna riječ je izolacija. Radijacija se najviše širi u prvih nekoliko sati, pa je neophodno što prije ući u zgradu, podrum ili neki zaklon sa debelim zidovima. Idealno je imati prethodno pripremljeno sklonište, ali i običan podrum ili unutrašnja prostorija bez prozora mogu da budu korisni. Beton, cigla i zemlja dobro apsorbuju radijaciju – što ste dublje ispod zemlje i što su zidovi deblji, to bolje.
Prvih 24 sata: ostanite unutra
Nemojte izlaziti napolje. Padavine u obliku radioaktivnog pepela (tzv. nuklearne padavine) najopasnije su u prvih 24 sata. Radioaktivne čestice mogu da izazovu teška oštećenja kože i unutrašnjih organa. Sve ventilacione otvore, vrata i prozore treba dobro zatvoriti. Ako ste stigli spolja, odmah skinite odjeću i operite se – čestice radijacije mogu se zadržati na koži i kosi. Najbolje je istuširati se sapunom i vodom, ali bez trljanja.
Voda, hrana, komunikacija
Konzervirana i suva hrana je najsigurnija. Voda iz česme može da bude kontaminirana – prije upotrebe je treba kuvati, ali, ako je moguće, treba koristiti samo prethodno uskladištenu flaširanu vodu. Pratite vijesti putem tranzistora, ako su internet i telefonija nedostupni. Za to će vam biti potrebne i rezerve baterije. Zvanične instrukcije biće ključne za sljedeće korake: evakuaciju, medicinsku pomoć i distribuciju pomoći.
Ostati pribran
Strah, panika i dezorijentacija su prirodni, ali mogu da budu pogubni. Pratite osnovna pravila i usredsredite se na to šta možete da uradite, korak po korak. Ako ste sa porodicom ili drugim ljudima, podijelite zadatke i održavajte kontakt. Mentalna snaga i osjećaj svrhe mogu značajno da povećaju šanse za preživljavanje.
Kada je bezbjedno izaći
U zavisnosti od jačine eksplozije, vjetrova i količine padavina, stručnjaci savjetuju da se u skloništu ostane najmanje 48 do 72 sata, a idealno 7 do 14 dana, dok se nivo radijacije značajno ne smanji. Vlasti bi trebalo da obavijeste stanovništvo kada je bezbjedno napustiti sklonište.
Šta je radijacijska bolest
Ako zamislimo scenario u kojem eksplozija nuklearne bombe oslobađa ogromne količine radijacije u atmosferu ili se velike sile gađaju radioaktivnim oružjem preko naših glava, posljedice nisu samo trenutna razaranja, već i dugoročno stradanje ljudi zbog radijacijske bolesti – jednog od najstrašnijih ishoda nuklearnog rata.
U slučaju nuklearnog sukoba, radioaktivni otpad bi se širio atmosferom, kontaminirajući vodu, zemlju i vazduh. Radijacijska bolest bi pogodila milione ljudi, dok bi dugoročne posljedice, kao što su rak i genetske mutacije, trajale generacijama.
Radijacijska bolest ili akutni radijacijski sindrom se javlja nakon izlaganja visokom nivou jonizujućeg zračenja u kratkom vremenskom periodu. Radijacija oštećuje ćelije u tijelu, posebno one koje se brzo dijele, kao što su ćelije kože, koštane srži, crevnog zida i reproduktivnog sistema.
U prvoj (prodromalnoj) fazi bolesti, u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon izlaganja, javljaju se mučnina, povraćanje, glavobolja i dijareja.
Nakon toga slijedi latentna faza – kratak period prividnog poboljšanja.
U trećoj fazi manifestacije bolesti dolazi do gubitka kose, ozbiljnih infekcija, krvarenja, oštećenja organa i na kraju otkazivanja vitalnih funkcija.
Bez medicinske intervencije, smrt može da nastupi u roku od nekoliko dana ili nedjelja, u zavisnosti od doze zračenja.
Liječenje radijacijske bolesti zavisi od težine izloženosti i može da se svede samo na dekontaminaciju, uklanjanje radioaktivnog materijala sa kože i odjeće. Kod većih doza primjenjuje se terapija u obliku transfuzije krvi, antibiotika za borbu protiv infekcija i povećane hidratacije, dok je krajnja mjera transplantacija koštane srži. U slučajevima teškog oštećenja koštane srži, ovo može biti i jedini način da se spasi život.
Konkretnih ljekova za radijacijsku bolest nema, a za prevenciju oštećenja tkiva usljed radijacije najpoznatiji je kalijum-jodid.
Kod visokih doza zračenja, medicina često nema odgovor, a liječenje se svodi na ublažavanje bolova.
Kalijum-jodid je oblik joda koji može zaštititi štitastu žlijezdu od apsorpcije radioaktivnog joda-131, jednog od nusprodukata nuklearne eksplozije. Tiroidna žlezda ima sposobnost da skladišti jod, ali ne razlikuje radioaktivni od neradioaktivnog oblika ovog elementa.
Kada se kalijum-jodid uzme na vrijeme, on zasićuje štitnu žlijezdu neradioaktivnim jodom, čime sprječava apsorpciju radioaktivnog joda.