Nekada se žetva smatrala simbolom blagostanja, no ovu, čini se, ratari, neće pamtiti po dobrom. Čak ni oni kojima je ječam dobro rodio. Jer otkupna je cijena, prema njihovu mišljenju, veoma niska.
– Ja se bavim ovim poslom već 27 godina, od 1998. godine. Mislim da cijena pivarskog i stočnog ječma nikada nije bila na nižim razinama. S obzirom na današnja ulaganja i velike troškove, to je neodrživo, rekao je Zoltan Erdeš iz Karanca.
– Usjevi su prosječni, nisu ni rekordni ni minimalni. Očekujemo četiri-pet tona, ali po 150 eura otkupne cijene tko to može podnijeti, tko to može trpjeti?, požalio se Petar Pranjić, predsjednik Odbora za ratarstvo HPK.
Da bi im se rad isplatio, tona ječma, tvrde, trebala bi biti barem 200 eura. Jednako će biti, strahuju, i s našom najvažnijom krušaricom. A i njoj je cijena, barem za sada, niska.
– S ovim cijenama ne možemo ništa, pogotovo ako je ječam 150 eura. Pa to je sramotno, rekao je Antun Albert.
– S tim cijenama čovjek ne može ni pokriti troškove. Uvijek neko poskupljenje, gorivo nije toliko išlo gore, zato uvijek sjeme ide gore, zaštita, gnojivo…, ispričala je Atila Szabo.
Ječma proizvodimo znatno više od svojih potreba pa smo tako prošle godine izvezli 146 tisuća tona. Ove bismo mogli i više s obzirom na to da je veći broj hektara zasijan tom žitaricom. Ali proizvođači tvrde – na njoj neće zaraditi.
– Jedino država može pomoći, nitko drugi. Cijene trebaju porasti, ali drugačije nema izlaza, zaključio je Ferenc Dopsaj iz Karanca.
Ove bi godine mogli požeti i oko milijun tona pšenice. No, onim što trenutačno mogu dobiti za nju, ističu ratari, ne mogu se pokriti troškovi. Pa upozoravaju da se hitno mora ulagati u prehrambene kapacitete jer bi se uz ove cijene krušnoga zrna i poremećaje na tržištu, ta proizvodnja mogla uništiti.