Iako različiti čimbenici igraju ulogu, roditeljski stil ima ključan utjecaj na razvoj dječje otpornosti i upornosti. Psiholozi ističu da se takve osobine ne razvijaju preko noći, već se potiču kroz svakodnevne navike koje djeci daju prostor da uče, griješe i rastu. U nastavku su navike koje roditelji snažne, otporne i ustrajne djece često prakticiraju.
1. Ohrabruju trud više nego rezultat
Roditelji koji odgajaju upornu djecu više hvale trud, upornost i način razmišljanja nego same ocjene ili uspjehe. Time šalju poruku da je vrijedno pokušavati, pa i kad ne ide savršeno. Stručnjaci kažu da djeca koja čuju “ponosan/ponosna sam na tvoj trud” češće razvijaju motivaciju i ne odustaju lako.
2. Ne spašavaju ih od svake pogreške
Umjesto da odmah uskaču i rješavaju probleme umjesto djeteta, ovi roditelji ostaju prisutni, ali dopuštaju djetetu da se samo nosi s posljedicama. Na taj način djeca uče da je pogreška dio procesa i razvijaju otpornost. Tolerancija na neuspjeh vodi do veće emocionalne snage u odrasloj dobi.
3. Uče ih kako se nositi s emocijama
Snažna djeca nisu ona koja ne pokazuju emocije, već ona koja ih znaju prepoznati i izraziti. Roditelji koji razgovaraju o osjećajima, imenuju ih i ne umanjuju dječje brige, stvaraju temelj za emocionalnu otpornost. To djeci pomaže da ostanu smirena čak i kad je teško.
4. Imaju jasna, ali fleksibilna pravila
Dosljednost u granicama daje djeci osjećaj sigurnosti, ali roditelji koji odgajaju snažnu djecu znaju i kad popustiti, slušati i pregovarati. Takav pristup razvija kod djece osjećaj odgovornosti i uči ih samostalnom donošenju odluka, što pridonosi jačoj unutarnjoj snazi.
5. Pokazuju vjeru u dijete čak i kad je teško
Jedna od najvažnijih navika je stalno pokazivanje povjerenja u djetetove sposobnosti. Kad roditelj kaže: “Znam da ti to možeš”, to dijete pamti. Razni psiholozi i terapeuti ističu da upravo ta dosljedna podrška stvara unutarnji glas koji djecu prati i kada odrastu – glas koji im kaže da vrijedi pokušati još jednom.