“Svake godine posljednji dan škole se ide i tako već 5 godina. Ostaje se u kampu koliko ko može, neko iskoristi maksimalno ovo vrijeme s djecom 10 dana od petka do naredne nedjelje, a neko samo ne želi da propusti okupljanje pa dođe za vikend”, rekao je Jasminko Jovanović koji je prvi put prije pet godina otisao s porodicom na kamp Slanica na Murteru, i po povratku predlozio da tate iz drustva povedu djecu.
“Svake godine se broj uvećava, ove godine 30 tata i 50 djece. Najmlađe dijete ima 2 godine i 4 mjeseca”, naveo je Jovanović.
Dodao je da imamo i statut koji se prenosi usmeno na svakog novog člana.
“Npr. u kampu za djecu važi pravilo ‘nema neću’, jede se šta kuhar napravi, nema restorana, nema privatnih obroka. Ko ne zna rasklopiti šator, može tražiti pomoć drugog tate, ali sam zabija klinove. Čak se statut i dopunjava kada naiđemo na nepredvidjene situacije, kao što su nedavni zahtjevi mama da dođu, gdje je to najstrožije zabranjeno (na znanje javljeno radnicima kampa)”, dodaje Jovanović.
Kako navodi, od prve godine i plinskog kuhala, sada nose plinske kotliće, roštilj, i od ove godine namjenski pravljenu plinsku pečenjaru za jagnje.
“Tate su se morale usavršiti u kuhinji, u raspremanju šatora, veslanju, daskanju… Djeca rado idu, ne mogu dočekati kraj škole, da li zbog odlične zabave u kampu ili što se neke obaveze baš i ne moraju raditi kao kod mama…kako mnoga djeca kažu”, navodi ovaj tata.
Dodaje da većina nikada nije bila u kampu i to je najljepši cilj ovog druženja da djeci približe kamperski odlazak na more, zajedničke obroke, dijeljenje opreme za more…