Kakva je bila nekada, Šemsa je takva i danas,kako po karakteru isto tako i po iskrenosti, otvorenosti,ali i po pitanju izgleda. Nikada ništa hiruški nije radila na sebi, ostavila je sve onako kako ju je majka priroda donijela na ovaj svijet. A, mogla je.
Razgovarao: Bato Šišić
„Pa naravno da sam mogla,ali nisam htjela. Ja želim kada i danas dođem negdje na neki aerodrom, da me onaj ko me je angažovao za nastup, da me prepozna. Ja mogu tebe slagati, ali gdje i kako da samu sebe lažem. Mislim da je ustvari i to jedan dio tog mog uspjeha, jer ljudi osjete tu iskrenost, tu ljubav koju im nudim. Oni ne gledaju ni u moje bore, ne gledaju ni u moju kilažu, da li sam na nastupu bila sto posto u fulu. Taj sav divni narod mene gleda kao neku ikonu. A, valjada sam sve to zaslužila kroz ove 54 godine na estradi“.
Rođena si u Maglaju,da li ti se taj tvoj grad na neki način odužio ili bolje rečeno da li su ti se na neki način zahvalili što imaju jednu tako megapopularnu ženu, sugrađanku koja je potječe iz tog grada?
„Iskreno ja njih ništa i ne dužim,ali vjeruj mi nisam se ni ja nešto puno trudila oko Maglaja. Ako sam se rodila u tom gradu, to ne znači da oni imaju neke obaveze prema njima ili ja prema njima. Naravno da me vežu divne uspomene za taj grada, kad god dođem budem lijepo dočekana od onih koji su moja generacija ili nešto mlađi,a prepoznaje me i ova nova generacija. I ako ja živim u Sarajevu, moj Maglaj je meni najdraži grad u BiH. I kada svoje snove sanjam, sanjam ih tako da se sve to dešava u Maglaju. Osim familije tu nemam nekih bližih prijateljskih kontakata“.
Već dugo si postala nana ili nena,a postala si i pranana. Valjda će neko od njih naslijediti i tvoj talenat?
„Ma, vjeruj mi nije nitno da li će ga naslijediti,a ako i ne naslijede neće ništa ni izgubiti. Nije estrada više što je nekad bila“.
Kada si ti počinjala sa pjesmom, da li su tvoji roditelji bili protiv toga?
„Pa , to je već poznato. Jesu, bili su protiv toga da se bavim pjesmom. Ja sam po njima bila izrod u porodici. Ali, poslije su zaista bili ponosni na mene. Jer sami su uvidjeli da ne moraš biti kvarna ,ako si pjevačica“.
Šta su oni željeli da ti postaneš ili sa čime da se baviš u životu?
„Nisu se po tom pitanju izjašnjavali,ali ja lično maštala sam o tome da postanem medicinska sestra,da pomažem tada i u to vrijeme starijim ljudima. A, sve to proisteklo je iz toga što su mene nana i dedo odhranili,pa sam oduvijek kao mlada djevojka bila baš slaba na starije i iznemogle ljude. Ali, tako je i dan danas. I danas sam stara na starije ljude, koji su stariji od mene“.
U posljednje vrijeme imala si par zajedničkih nastupa sa Miletom Kitićem. Da li ste se vas dvoje poznavali prije „Južnog vetra?
„Joj vjeruj mi, nešto se ne sjećam. Ali, on je bio poznat u Sarajevu i okolini, pjevao je po restoranima, kafanama, pa smo se sretali. A, kasnije u „Južnom vetru“ postali smo baš nerazdvojni i zvali su nas „dva budalaša“, jer smo se uvijek zezali i pravili dobru atmosferu“.