Pčelari u Srbiji ove godine suočili su se sa do sada nezabilježenim pomorom medonosnih pčela, jer je, gledano prosečno, polovina svih pčela uginula. U nekim delovima Srbije, kao što je Vojvodina, gubici u pojedinim pčelinjim društvima su potpuni.
Šta su uzroci pomora, da li je moguće popraviti štetu u zemlji koja ima oko 20.000 registrovanih pčelara i 1,6 miliona košnica i kako će se sve to odraziti na proizvodnju i tržište meda koje je ionako preplavljeno takozvaniim „falsifikovanim medom“, objašnjavaju dr Aleksandar Leposavić, naučni savjetnik Instituta za voćarstvo iz Čačka, ujedno i predsjednik Naučnog voćarskog društva Srbije te Stanko Rajić, predsjednik Beogradskog udruženja pčelara.
„Sva ispitivanja govore da su na pomor pčela u Srbiji pre svega uticali prirodni faktori, odnosno izuzetno velika letnja suša i drastično smanjene polena u biljkama, zbog čega pčele nisu mogle uspješno da se pripreme za zimu i razviju leglo“, kaže Leposavić.
Dodaje da su za pomor pčela prema nekim podacima djelimično odgovorni i virusi koje pčelama prenosi parazit varoa, poznat i kao pčelinji krpelj. Ti virusi kod pčela izazivaju deformacije krila i hronične i akutne paralize pčela, a varoa prenosi i virus mešinastog legla, koji doslovno ubija pčelinje zajednice, jer napada pčele radilice koje šire virus negujući zajednicu.
U košnicama nema uginulih pčela, a broj im je smanjen
Leposavić kao posebnu specifičnost ovogodišnjeg pomora ističe to što u mnogim košnicama uopšte nema uginulih pčela, iako je jasno vidljivo da je u tim košnicama broj pčela drastično smanjen.
„Specifično je što u košnicama nema pčela. U slučaju bolesti ili nekih faktora koji utiču na pčele, po pravilu se na dnu košnica, takozvanoj podnjači, i na ramovima, nađe veliki broj uginulih pčela, a sada ih jednostavno nema“, kaže Leposavić.
Objašnjava da su za nedovoljnu količinu polena u biljkama odgovorne su ekstremno visoke temperature zbog kojih biljke nisu mogle da prođu fenološku fazu i organogenezu u kojima se stvara polen.
„Tako su pčele ostale bez osnovnog izvora bjelančevina i proteina koji su ključni za opstanak pčelinjih društava tokom zime“, kaže Leposavić.
Stanko Rajić kaže da odgovor pčelara na drastično smanjenje količine polena u biljkama može da bude u dodavanju sirupa ishrani pčela, ali naglašava da je na duge staze to neodrživo, jer takvi energetski dodaci samo privremeno rešavaju problem gladi kod pčela.
„Taj nedostatak hrane izazvao je veliki stres kod pčela, kao što glad i žeđ inače izazivaju stres kod svih živih bića, i to je značajno oslabilo imunitet pčela. Na sve to parazit varoa, koji sekundarno izaziva probleme, prošle godine se mnogo brže razmožavao nego inače, pa pčelari nisu imali adekvatne mehanizme da spuste nivo zaraženosti“, kaže Rajić, piše Aljazeera.
Napominje da je najviše pčela stradalo u predjelima u kojima se gaje monokulture, sa intenzivnom poljoprivredom, kao što je Vojvodina, gde ima pčelinjaka koji su uništeni 100 odsto.
„Među pčelarima vlada mišljenje da su godišnji gubici do 10 odsto u broju pčela po društvu tokom zime prihvatljivi, ali milsim da bi se, uz dodatnu edukaciju i angažovanjem stručnih pčelarskih instruktora ti gubici smanjili“, kaže Rajić.
Cijeli tekst čitajte OVDJE.