Važno je razlikovati sukob od nasilja i zlostavljanja, upozorava socijalna pedagoginja Josipa Mihić i dodaje kako nije svaki konflikt među mladima automatski znak za uzbunu.
“Sukob je prirodan dio odnosa, to je neslaganje oko stavova, interesa, ideja, i on sam po sebi ne mora dovesti do povrede. Dapače, djeca kroz takve situacije razvijaju vještine rješavanja problema, pregovaranja, razumijevanja tuđeg mišljenja. To je zdravo trenje koje nas potiče na rast.”
Problem nastaje kada se odnosi izmaknu kontroli i među djecom se pojavi jasna namjera da se nekoga povrijedi.
– Tada govorimo o nasilju, koje podrazumijeva nerazmjer moći koji ne mora biti samo fizički. Moć može biti društvena, emocionalna, statusna. Ključno je to da postoji namjera i da jedno dijete koristi tu moć kako bi drugom nanijelo štetu, naglasila je Mihić, prenosi HRT.
Još jedan korak dalje je vršnjačko zlostavljanje, koje se javlja kada je nasilje sustavno i dugotrajno.
– Zlostavljanje podrazumijeva da se osoba ili skupina kontinuirano izlaže nasilju kroz dulje vrijeme. Kod takvih slučajeva često se radi o emocionalnom nasilju, dok je kod ‘običnog’ vršnjačkog nasilja češće prisutna fizička komponenta. Ali ni jedno ni drugo ne smijemo umanjivati. Dugoročne posljedice su stvarne, istaknula je.
Odrasli pritom imaju odgovornost i moć da djeluju.
Psihologinja Marina Trbus ističe koliko je važna pravovremena reakcija: “Imate studije koje pokazuju da ako odrasla osoba reagira unutar deset sekundi, šansa da će se bullying smanjiti je pedeset posto. Zvuči nevjerojatno, ali istina je, djeca gledaju kako mi reagiramo. Ako im pokažemo da nasilje nije prihvatljivo, oni to usvajaju”.
Ali što kada sustav zakaže? Kada škola nema dovoljno stručnjaka, kada su savjetovališta nedostupna, kada roditelji nisu sigurni što učiniti?
– Tu dolazimo do osnovnog ljudskog poštovanja. Nisu to komplicirane psihološke metode. Ponekad je dovoljno naučiti dijete da propusti nekog na blagajni, da suosjeća s nekim tko je drugačiji. Ako dijete vidi da ga odrasli poštuju, ono će to poštovanje naučiti širiti dalje. To je osnaživanje – ne samo žrtve, već i cijelog okruženja, kaže Trbus.
Za one koji su prošli kroz vršnjačko nasilje, svaki dan može biti borba. No snaga se često krije u najjednostavnijem – u iskrenosti prema sebi i hrabrosti da se potraži podrška.
– Nemojte se sramiti, poručuje mladić Niko Čuturić, koji je i sam bio žrtva nasilja. “Jedna osoba može biti dovoljna. Meni je bilo lakše čim sam rekao, ne odmah, ali s vremenom. Dajte vremena vremenu, i bit će bolje.”