Ova mlada djevojka ima ozbiljnu alergiju na voće i povrće, te nije pojela nijednu zelenu namirnicu više od 20 godina i tvrdi da bi čak i mali zalogaj mogao biti smrtonosan za nju.
Njeni simptomi su se prvi put pojavili nakon što je u školi zagrizla breskvu, što je uzrokovalo oteklinu na usnama i svrab u grlu.
Potražila je pomoć od školskih medicinskih sestara u maju 2004., ali je osjećala da njene brige nisu shvaćene ozbiljno. Nekoliko dana kasnije pojela je jabuku i doživjela iste reakcije.
Razvila je strah od hrane
Odmah je otišla kod ljekara, a pretrage krvi utvrdile su da pati od više alergija, te je poslana na daljnu opradu specijalistu alergologu. Testiranja na koži otkrila su dugačak popis namirnica na koje je alergična, te joj je dijagnosticiran OAS.
Alergična na 15 različitih vrsta voća, povrća i orašastih plodova, uključujući banane, kivi, mrkvu, bademe i paprike. Zbog toga je razvila ”strah od hrane” i oslanja se na multivitaminske dodatke prehrani kako bi zadovoljila potrebe organizma, a uvijek nosi lijek u slučaju da doživi anafilaktički šok.
Raisbeck, koja danas radi kao konsultantica za zapošljavanje, kaže da su se njene alergije pojavile niotkuda. “Mogla sam normalno jesti voće i povrće bez ikakvih problema, ali nakon tog jednog zalogaja breskve, moj odnos s hranom drastično se promijenio”, objasnila je.
“Ako pojedem bilo koju od spornih namirnica, usne mi oteku, grlo me svrbi, a u ustima mi se pojave kvržice. Srećom, moji simptomi obično nisu teški, ali uvijek je prisutan strah dok jedem. Zbog toga mi je hrana izazov i sada se moram oslanjati na multivitamine svaki dan kako bih dobila potrebne hranjive tvari”, dodala je.
Prije nego što je napunila sedam godina nije imala nikakvih problema s voćem i povrćem. No, nakon reakcija na breskvu i jabuku, isprva joj je rečeno da njene alergije nisu ozbiljne i savjetovano joj je da se ne brine. Međutim, kada su njezini simptomi postali ozbiljniji Raisbeck i njezina majka potražile su ljekarsku pomoć. Krvne pretrage potvrdile su alergiju na jabuke, breskve, nektarine, šljive i trešnje. S vremenom su njene reakcije proširene na druge namirnice, uključujući kivi i bademe.
Nedavno je počela jesti maline
“Mama i ja još nismo znale što uzrokuje ove reakcije, pa smo se vratile ljekaru, koji me uputio alergologu. Nakon testa na koži, saznala sam da sam alergična na brojne namirnice”, ispričala je.
U januaru 2005. godine ljekari su im objasnili kako bi samo jedan mali komadić voća na kojeg je alergična za nju mogao biti koban, što je bilo zastrašujuće za sedmogodišnjakinju. Propisani su joj lijekovi, a cijela je situacija za nju bila jako zbunjujuća. Zbog toga je njen odnos s hranom postao izuzetno težak.
Postoji voće i povrće koje se boji probati, uključujući jagode, dinje, mango i borovnice, a zelenu hranu izbjegava posljednjih 20 godina.
Društveni događaji su za nju izazov, često nosi svoju hranu kako bi izbjegla mogućnost da slučajno pojede nešto što bi joj moglo naštetit, te izbjegla neugodne razgovore o prehrambenim izborima. U ekstremnim slučajevima, čak traži dečka da opere zube nakon što pojede bilo što na što je alergična, kako bi spriječila reakciju na njenim usnama ako se poljube.
“Frustrira me kad mi netko kuha jer je moje stanje teško za povjerovati. Brinem se da to neće shvatiti ozbiljno i da bih mogla nastradati. Kada idem u supermarket ili restoran, stalno provjeravam sastojke kako bih se osigurala. To je postala svojevrsna fobija”, objašnjava.
Njena prehrana je ograničena uglavnom na “bež” hranu, poput tjestenine, riže, te ribu, meso i mliječne proizvode. Ne postoji poznati lijek za OAS. Međutim, ove godine počela je postepeni i s oprezom uvoditi nove namirnice u prehranu testirajući hoće li imati alergijsku reakciju.
Nada se da će uspjeti izgraditi zdraviji odnos s hranom bez konstantnog straha, piše New York Post.