Autor Armin Behrem tekst je nazvao igrom sjećanja u kojem se propituje konkretan događaj, ali i emocije koje prolaze četiri lika. U ovom slučaju to jeste priča o jednoj generaciji, koja ne komunicira mnogo. Zato su monolozi u toj predstavi dugi, a dijalozi kraći. Tekst je ritmičan.
– I mislim da je u predstavi najvažnije bilo propitati šta je to danas intimnost, kako je biti blizak s nekim, da li je moguće uspostaviti konekciju i da li nas u tome koči naš strah, ako da zbog čega – naglasio je na konferenciji za medije.
Ajla Bešić kaže da ta predstava rediteljski pruža značajne mogućnosti za kreaciju, sa dugim monolozima kao formom, a raduje se skorom susretu sa publikom.
– Meni je fokus da govorim iz svoje perspektive o nečemu što mi je blisko i poznato i ta iskustva prenesem na scenu, dajem glas onima koji ga možda nemaju u javnom prostoru ili gdje je taj glas nekako ugušen – naglasila je.
Za način pisanja Armina Behrema kaže da je specifičan, poetičan i otvoren, a značajnom smatra suradnju sa ostalim članovima autorskog tima i glumačkog ansambla. Za predstavu kaže da je prožeta muzikom, od početka do kraja. To je također čini specifičnom.
Kompozitor Mirza Rahmanović – Indigo kaže da muzika u toj predstavi dobro utječe na glumce i njihovo igranje. Sve su, kaže, savršeno uradili.
– Kako smo više ulazili u proces, muzika je morala da dobije tu neku dramaturgiju, pa smo to aranžmanski riješili. Mislim da im je čak veliki izazov da moraju sve pogoditi u sekundi, nemaju puno prostora ni za improvizaciju. Mislim da su to savršeno uradili – kazao je.
Edin Koja Avdagić u predstavi igra lik glavnog negativca. Takav tip čovjeka, kaže, možemo sresti često na ulicama. Opisao ga je kao na prvi pogled dosta samouvjerenog i sigurnog u sebe, međutim iza toga se krije duboka ranjivost i nesposobnost povezivanja odnosno bliskosti sa nekim. Loše balansira između naučenih obrazaca muškosti i stvarne ljudske potrebe za povezanošću nekog sociološkog dijela ljudske ličnosti.
– Ogledalo je čitave generacije koja se boji pokazati slabost. To on rješava na neke načine koji su potpuno pogrešni, buliranjem ostalih, iz prostog razloga što nekako ne može da se poveže sa sobom i ne zna gdje pripada – naglasio je.
Anastasija Dunjić ostvarila je u toj predstavi prvu profesionalnu pozorišnu ulogu. Misli da je to predstava koju trebaju pogledati sve generacije, sigurno će naučiti nešto.
Faruk Hajdarević vjeruje da će predstava ‘Podroom’ upotpuniti i dodatno uljepšati repertoar SARTR-a. Za lik kojeg igra kaže da je emotivno blizak ne samo njegovoj generaciji, nego svima ‘ta potreba za pronalaženjem drugog i da će vam ta osoba riješiti probleme u životu’.
– Mislim da su važni, ovaj tekst i tema, zato što smo mi generacija koja lako i puno govori o ljubavi, ali u isto vrijeme ironizira jako i brani se od nje. Fizički smo slobodni i spremni da se fizički dokažemo u našoj ljubavi, u isto vrijeme nismo spremni na žrtvu, nismo spremni na razumijevanje i sve ono što nekako ljubav, bar po meni, bi trebala da podrazumijeva. Puna su nam usta ljubavi, a nikad nismo više bili udaljeni. Nažalost, mislim da će sve biti i gore u razilaženju između partnera u ljubavi – kazao je.
Direktorica SARTR-a Maja Salkić smatra da je važno mladim glumcima dati više prilika, da se odvaže i imaju snagu da pričaju o stvarima koje ih se tiču, da su to generacijske priče. Upravo na taj način nastala je i ova predstava, a za tekst kaže ‘da se zaista tiče svega onoga što mladi danas žive u Bosni i Hercegovini, u regionu i u Evropi’.
– Završavamo proces proba, ali mi znamo da proces predstava počinje tek susretom sa publikom. Imamo priliku da slušamo dobru muziku, da gledamo dobra scenografska rješenja i rješenja svjetla i rediteljska rješenja i dobar tekst i dobre mlade glumice i glumce – poručila je.
Produkcija je Sarajevski ratni teatar SARTR/realstage. Scenografiju za tu predstavu uradila je Adisa Vatreš Selimović, kostimografkinja je Lejla Hodžić, koreografkinja Amila Terzimehić, autor video projekcija Bojan Stojčić, a dizajner vizuala Kemal Beganović. Premijera predstave planirana je za 24. aprila, a reprizna izvođenja su 25. i 26. aprila, s početkom u 20 sati u SARTR-u.