Zorica tvrdi da joj u kući nikad nije nedostajalo ljubavi, kao i da joj je to do danas najvažnije.
“I ptice na grani znaju da potičem iz siromašne porodice, gdje je svega nedostajalo sem ljubavi i ponosa. Nekad sam bila ljuta na majku što me je ponosom toliko ‘nakljukala’, ali sam ponosna na ono što se zove ljubav, čime me je naučila da budem nesebična i da budem takva kakva jesam”, izjavila je pjevačica jednom prilikom:
“Počela sam da se bavim pjevanjem u Zenici, gdje sam nastupala sa braćom Karić. Često sam prolazila pored jedne zlatare i stalno sam gledala taj jedan prsten. Bio je u obliku djeteline sa četiri latice, i u sredini je imao veliki safir. Željela sam da joj uzmem taj prsten, jer nikada u životu nije imala ništa vrijedno, osim nas. Za ta dva mjeseca koliko sam pjevala u Zenici kupila sam joj taj prsten, a pored njega i mnogo hrane”, priča pjevačica, prenosi Blic.
“Ta hrana je bila na jednom velikom stolu i jeli smo redoslijedom koji je za ‘vjerovali ili ne’ – džem, pa kisele krastavice, kobasice, pa ratluk… To je sve stajalo na stolu. Ona je htjela tada da skloni nešto za poslije, ja sam je tada udarila po ruci i rekla: ‘Ostavi, neka se pokvari’. Onda sam je poljubila u tu ruku, izvadila sam prsten i dala joj ga. Plakala je kao dijete”, prisjetila se Zorica.
“Kada je umrla 1988. godine, oni su nam vratili taj prsten, a ja sam rekla da joj vrate na njenu ruku. Tako da je otišao sa njom, sahranjena je sa njim”, objasnila je tada pjevačica.