Uzgoj u plasteniku može biti vrlo isplativ ako se pridržavate pravilnih agrotehničkih mjera. Odabir odgovarajuće sorte, pravilna njega i pažljivo praćenje zrelosti plodova ključni su za postizanje kvalitetnog uroda.
Najpoznatije sorte dinja za uzgoj u plasteniku su:
Galia – poznata je po svojoj slatkoći i aromatičnosti. Plodovi su okrugli, s mrežastom korom i svijetlozelenom bojom. Popularna je zbog svoje prilagodljivosti uzgoju u plastenicima.
Cantaloupe je prepoznatljiva po svojoj hrskavoj i sočnoj mesnatoj masi. Ima karakterističnu mrežastu koru i narandžastu unutrašnjost. Ova sorta je vrlo cijenjena zbog svoje arome i visokog sadržaja vitamina.
Honeydew dinje imaju glatku, svijetložutu koru i slatku, svijetlozelenu mesnatu masu. Ova sorta je idealna za uzgoj u plastenicima jer zahtijeva toplo okruženje.
Piel de Sapo je španska sorta poznata je po svojoj eliptičnoj formi i zelenoj kori s tamnim pjegama. Meso je slatko i sočno, a sorta je otporna na bolesti, što je čini pogodnom za uzgoj u plastenicima.
Njega tokom uzgoja
Tokom uzgoja dinja u plasteniku potrebno je obratiti pažnju na izbor supstrata jer zahtijevaju dobro drenirani, plodni supstrat s pH vrijednošću između 6,0 i 6,8. Koristite kvalitetnu zemlju bogatu organskom materijom ili smjesu za uzgoj povrća.
Dinje su toploljubive biljke koje zahtijevaju temperaturu između 25°C i 30°C tokom dana, te ne manju od 18°C noću. Vlažnost zraka treba biti umjerena (oko 60-70%) kako bi se spriječilo pojavljivanje gljivičnih bolesti.
Zahtijevaju redovno navodnjavanje, ali ne podnose prekomjernu vlažnost. Zemlja treba biti stalno vlažna, ali ne močvarna. Izbjegavajte kvašenje listova kako ne bi potaknuli razvoj bolesti. Zahtjevne su i u pogledu hranjivih tvari, pa tokom rasta koristite balansirana gnojiva s višim udjelom kalija u fazi plodovanja. Fosfor je važan za razvoj korijena, a azot za rast biljke.
U plastenicima, gdje nema prirodnih oprašivača (poput pčela), potrebno je provoditi ručnu oplodnju. Muške cvjetove (koji imaju tanku stabljiku) treba ubrati i njihovim prašnicima oprašiti ženske cvjetove (koji imaju mali plodić ispod cvijeta).
Dinje se obično uzgajaju na jednu stabljiku, a bočni izdanci se uklanjaju kako bi se potaknuo rast glavnog stabla i plodova. Ostavite 2-3 ploda po biljci kako bi bili kvalitetniji.
Kada je spremna za berbu?
Prvo na šta treba obratiti pažnju je promjena boje kore. Kod mnogih sorti (npr. Galia i Cantaloupe), dinja mijenja boju kore kada je zrela. Na primjer, Galia postaje svijetložuta, a Cantaloupe dobiva intenzivniju narandžastu nijansu.
Zrele dinje imaju jak, slatkast miris koji se osjeti na bazi ploda. Ako dinja miriše aromatično, vjerovatno je spremna za berbu. Jedan od znakova zrelosti je i omekšavanje vrha, kada lagano pritisnete vršni dio dinje (suprotno od stabljike), trebao bi biti blago omekšan. Ako je tvrd, dinja još nije zrela.
Kod zrele dinje, stabljika će početi pucati i odvajati se od ploda. Ako se stabljika lako odvaja, spremna je za berbu.
Dinje treba brati u ranim jutarnjim satima kada su hladne, a nakon berbe, mogu biti čuvane na sobnoj temperaturi 2-3 dana kako bi postigle punu zrelost. Nakon toga, prenesite ih u frižider. Ne preporučuje čuvati je dugo u frižideru jer gube aromu i teksturu, piše Agroklub.