Čak 550 mišića i 400 tetiva i ligamenata, kao i 35 pojedinačnih pršljenova ovako izgleda kičma u brojkama, taj stub našeg tijela koji, nažalost, sve više strada pod „teretom“ modernog načina života.
Ako isključimo genetsku predispoziciju i povrede, premalo kretanja, tj. zanemarivanje fizičke aktivnosti, glavni je razlog što sve više ljudi danas pati od bolova u kičmi. Ali, kako tvrdi autor knjige Bolest kao govor duše, ljekar i psihoterapeut Ridiger Dalke, problemi s diskovima (od njih zavisi pokretljivost), pomjeranje pršljenova, problemi s držanjem, skolioza i druge bolesti kičme, uveliko su uslovljeni i stanjem psihe, pa tako stres, „teret“ briga koji sebi stavljamo na leđa i brojna druga duhovna opterećenja ustvari su glavni krivci za probleme s kičmom.
Diskovi se prilagođavaju raznim opterećenjima
Pod nesvjesnim duhovno-duševnim opterećenjima stradaju prvenstveno diskovi, ta mekana elastična jezgra koja se prilagođavaju pokretima kičme i deluju poput amortizera prilikom udaraca i istezanja.
„Diskovi se, dok je to moguće, prilagođavaju različitim opterećenjima, ali pre ili kasnije bude im svega dosta i njihova ovojnica od vezivnog tkiva pukne i dolazi do teške povrede – hernije diska. Najčešće mesto nastanka hernije proizlazi iz anatomskih predodređenosti. Na mjestima gdje sistem amortizera najslabije amortizuje, a teret je najteži, diskovi su najviše izloženi opterećenju. Više od 90% hernija pogađa donja tri diska“, kaže dr Dalke, napominjući da hernija diska utjelovljuje sklonost izmicanju pod pritiskom.
Operacijom se, tvrdi Dalke, to stanje može kratkoročno olakšati, ali se problem tako gura dublje u senku, odakle će se ponovo javiti kad se za to ukaže prilika.
„Problemi s hernijom diska počinju znatno ranije nego što se ona manifestuje kao neizdrživ bol. Zdrava elastična želatinozna jezgra u unutrašnjosti diska obično, pod svim pritiscima i opterećenjima, prirodno uzmiču prema istegnutoj strani. Ako se izgubi elastičnost, više ne može tako lako da se pomjera. Ako pritisak poraste, povećava se opasnost od pucanja spoljašnjeg vezivnog prstena, pri čemu jezgro izlazi kroz pukotinu i pritiska nerve izazivajući jak bol. Nastala bol širi se niz nervna vlakna prema periferiji. Kod tipičnog išijasa može da seže sve do stopala“, objašnjava dr Ridiger Dalke.
On napominje i kako u pojedinim slučajevima može da dođe i do oduzetosti nogu, ali i mokraćne bešike ili crijeva.
„Kod akutnih slučajeva hernije, istisnuta jezgra sama od sebe se vraćaju na svoje mjesto, a u mnogim slučajevima može da se vrati tako što se „okačimo rukama o neku prečku ili tretmanom kod kiropraktičara. Međutim, i nakon toga pri svakom ekstremnom pokretu možete da očekujete novu herniju diska“, upozorava stručnjak navodeći kako se pravo rješenje ovog problema skriva u odstranjivanju tereta na duhovno-duševnom nivou.