Naprimjer, biti kompozitor nekada je značilo završiti visoke muzičke škole. Danas nije potrebno takvo nešto. Ispod pjesama se potpisuju neki koji ni jednu notu pročitati ne znaju, a pjesme im idu ko halva. Pitali jedne prilike jednog od takvih kako on stvara svoje pjesme.
-Jednostavno, odgovorio je. Bilo koji aktuelni hit, na svoj način, otpjevam u magnetofon i rodi se nova melodija.
Tako i jeste. On, prosto, ni jednu pjesmu ne može otpjevati onako kako je napisana.
Komšija riješio da postane pjevačka zvijezda. Sebe nazvao “Legenda”. Kaže, umjetničko ime bolje pali nego vlastito. Pa i ko bi ga angažovao da na pozivni plakat, omot audio kasete ili CD-a stavi svoje pravo ime: Džukela Dronjak. Inače, odkako je počeo sa snimanjem u selu nastao pravi pokolj. Otac mu, da “podmaže” saradnike, poklao cijelo stado ovaca i tri bika, a on ni ko vo da mukne kako treba. Ako slični njemu nastave sa snimanjima iduće godine na koridama neće imati ko pjevati. “Pjevači” će se međusobno, morati bosti umjesto bikova.
Njegovim stopama pošla je i komšinica Stoja. Da samo znate šta je ona estradi dala i gdje sve nije održala svoj šou gala. Znala je, na nastupima, ostajati i bez gaća i bez sandala.
Pjevač plati snimanje, izdavanje… Radio i TV stanice opet traže pare za reklamu. Zaštite, zakonske, adekvatne nema.
Možeš pjevati dok imaš para, a poslije zna se, plači.
Direktor produkcije “Hittrade” štampa samo mrak projekte. Toliko zvijezda oko njega a nikako da mu svane.
Menadžeru Toši navalili dani loši. Niko više neće humanitarno da pjeva.
Humoristima je ipak najteže. Kako nasmijati one kojima se plače dok štrajkom utjeruju svoje penzije i plaće.
Jedan prijatelj mi otvorio TV stanicu. Od reklamnih poruka koje unovči gostima u svojim emisijama ni kafu ne može da plati. Ipak, važno je da ga na ekranu vidi, preko puta, kona kad on stane ispred mikrofona.