Samo osobe sa invaliditetom i njihove porodice koje se brinu o njima i koje su uz njih često do kraja života, mogu znati i razumjeti koliko život može biti težak za ove ljude.
Ako tome dodate uslove života i društveno-politički sistem koji vlada u Bosni i Hercegovini kada su u pitanju osobe sa invaliditetom, onda dobijate jednu državu u kojoj je takvim ljudima malo toga olakšano kada su njihova prava u pitanju i adaptacija na jedan što normalniji život. Pogotovo kada se radi o pristupu objektima svih tipova poput ambulanti, bolnica, kafića, stambenih zgrada, domova zdravlja, sportskih objekata, koncertnih dvorana (o nekima smo i pisali), te kretanju, obrazovanju, pronalasku posla i izvora finansiranja i tako dalje…
Slobodno se može reći da se u BiH na žalost “mnogo toga radi” da se osobe sa invaliditetom osjećaju kao građani drugog reda. Sreća, postoje i oni koji misle na svoje sugrađane i često staju uz njih u njihovoj borbi za ostvarivanje svojih ljudskih prava.
Svakim danom život poskupljuje
Kada je već naša realnost takva onda im se barem može obezbijediti pristojna invalidnina koju bi mogli da iskoriste na način koji njima najviše odgovara jer samo oni i njhovi ukućani znaju šta im sve treba i kako da olakšaju sebi život.
Za svaki dan sve skuplji život dovoljno visoke invalidnine su nešto osnovno što osobe sa invaliditetom treba da imaju, ali ne samo to. Pored tog iznosa državu ne bi smjela mnogo koštati dodatna pomoć jednom ili dva puta godišnje, takozvana jednokratna pomoć, koju su neke kategorije stanovnika u FBiH već primile ranije.
Upravo je to ono što su uradili u Uniji osoba i organizaciji osoba sa invaliditetom BiH – “Zajedno u BiH” polovinom decembra kada su podnijeli Inicijativu o isplati jednokratne pomoći kroz proračun za 2025. godinu za osobe sa neratnim invaliditetom.
Naime, inicijativa je već upućena premijeru, dopremijerima i svim članovima Vlade FBiH. U pomenutoj Uniji traže isplatu jednokratne pomoći od 150 KM dva puta godišnje za sve osobe koje ostvaruju pravo na invalidninu.
Predsjednik Unije Adnan Dervišević govorio je za Bosnainfo o inicijativi za jednokratnu pomoć, te, ispostavit će se, o dezinformacijama koje su se pojavile, a koje kažu kako bi „invalidnina sa trenutnih 700 i kusur KM mogla skočiti i do preko 1000 KM već ove godine kako bi se ispratilo na taj način i povećanje minimalne plate na 1000 KM“.
– Bili smo svjedoci da je jednokratna pomoć isplaćivana penzionerima i radnicima. Pošto su osobe sa invaliditetom jedna od najugroženijih kategorija stanovništva, zaključili smo da je Vlada FBiH sposobna da i nama isplati cifru od 150 KM dva puta u godini. Znate i sami kakav je rast cijena aktuelan, situacija nije nimalo dobra i teško je preživjeti i ispratiti sve troškove pogotovo kada se radi o osobi sa invaliditetom i porodici u kojoj živi, pa svaka pomoć dobro dođe, rekao nam je na početku Dervišević koji je i sam osoba sa invaliditetom i prima kao i drugi nešto više od 720 KM mjesečno, cifru koja oslikava svu besramnost, nehumanost i lopovluk državne vlasti koja upravlja ovom zemljom.
Koliko je sistem bio duboko truhao najbolje govori podatak da invalidnine od 2009. godine nisu porasle ni feninga sa mizernih 400 KM, da bi konačno nakon više od desetljeća, 2022. godine podignuta na nešto više od 720 KM.
Pitali smo Adnana kada se može očekivati reakcija vlasti na njihove zahtjeve odnosno konkretni potez, sprovođenje inicijative u djelo.
– Sada poslije novogodišnjih praznika nemamo neke konkretne informacije, sve je preusmjereno oko minimalne plate i svega što se dešava oko toga, pa je i javnost nekako više preokupirana time. Mi smo trenutno na privremenom finansiranju od 1. januara ove godine. To znači da primanja ostaju ista, da će nam se invalidnine isplaćivati kao u prošloj godini, sve dok se ne usvoji novi budžet, objasnio nam je naš sagovornik.
Kada je rad na povećanju invalidnina u pitanju, Dervišević nam je objasnio proceduru, te se osvrnuo na dezinformacije koje su se od strane pojedinaca plasirale u javnost i izazvale zbunjenost kod ljudi.
– Moram spomenuti da neke osobe ne daju cjelovite informacije. Naša primanja se trenutno vežu za osnovicu od 80% minimalne plate za isplatu. Međutim ono što je bitno naglasiti je da je taj zakon zastario i da je novi već prošao Predstavnički dom Federalnog parlamenta, i da se sada čeka njegovo usvajanje. A radi se o Zakonu o jedinstvenim načelima i okviru materijalne podrške koji su sva udruženja, koalicije, mreže… prihvatile da je dobar. To znači da bi osobe sa invaliditetom po prvi put trebale dobiti „lex specialis“ koji je namijenjen njima. Kao što to imaju RVI, civilne žrtve rata, porodice s djecom, penzioneri… tako bi i mi dobili svoj zakon. Povećanje bi po tome išlo svake godine kada budžet bude usvojen. U Prijedlogu tog zakona stoji povećanje mjesečnih novčanih primanja na način – 50 posto bruto društvenog proizvoda (BDP) i 50 posto rasta cijena odnosno inflacije, rekao nam je Dervišević.
“Švicarski model”
Važno je, kaže naš sagovornik, sistemski rješavati pitanje osoba sa invaliditetom.
– Ja bih najsretniji bio kada bi naša primanja išla i preko 1000 KM, ali to je nemoguće sada. Naime, preko 50 posto budžeta FBiH je socijalni. Znate koliko samo ima penzionera, boračkih kategorija, šehidskih porodica… to se prosto uzeti u obzir i pronaći neko realno rješenje. A to je ovo što smo dogovorili s Vladom FBiH. To smo svi podržali. Na žalost određene osobe, predstavnici roditelja djece sa invaliditetom plasiraju tu polu-informaciju na osnovu koje su ljudi zaključili da mi sad idemo na to da se invalidnina podigne čak i na 1200 KM?! Pojedinci dakle plasiraju tu priču. Ali to na žalost, opet kažem, nije moguće u ovom trenutku. Iako neki to vežu za minimalnu platu, to se neće desiti. Ovaj model je model kao što ga imaju i penzioneri, dakle koristi se „švicarski model“.
– Moram naglasiti da su naša primanja odnosno mene kao osobe sa invaliditetom prve kategorije, 727,94 KM što je više nego zagarantovana penzija koja iznosi nešto više od 600 KM. Tako da treba raditi sistemski i rješavati pitanje osoba sa invaliditetom. Mi nismo samo osobe sa invaliditetom koje sjede kući i ništa ne rade, ima nas i koji radimo, zaposleni smo. Tu su i žene porodilje koje su osobe sa invaliditetom, kao i penzioneri koji također pripadaju u tu grupu. Uglavnom našli smo neki kompromis sa Vladom u vezi ove materijalne podrške, dodao je Dervišević koji se nada da će “Dom naroda izglasati ovaj zakon u što skorije vrijeme”.
Najgora stvar koja bi se mogla desiti ovoj kategoriji bh. građana je da se primanja ponovo zalede kao 2009..
– Nadam se da će u toku ove godine, u što skorije vrijeme, ovaj zakon stupiti na snagu jer bojim se da ne dođe do ponovnog zamrzavanja. Zaista je preopterećenje budžeta veliko, ali mi moramo imati neki vid komunikacije, bez obzira na to ko su ministri i ostali nadležni za ovo, a ne samo plasirati ovakve bespotrebne priče i dezinformacije. Ljudi su, moram tako da kažem, ovdje jako ekonomski nepismeni uključujući i osobe sa invaliditetom i žao mi je što dolaze do pogrešnih informacija, rekao je Adnan Dervišević u razgovoru za Bosnainfo.