Na samitu lidera EU i Zapadnog Balkana u Briselu sinoć je usvojena deklaracija u kojoj se potvrđuje potpuno i nedvosmisleno opredjeljenje za perspektivu članstva Zapadnog Balkana u EU sa naglaskom da je budućnost regiona u Uniji.
Istovremeno se naglasilo da je proširenje EU geostrateška investicija u mir, bezbjednost, stabilnost i prosperitet.
Gdje je Bosna i Hercegovine ili dokle smo uopšte došli na putu ka evropskim integracijama? Da li je BiH pravi predstavnik statusa quo sila u međunarodnim odnosima?
Generalni sekretar Evropskog pokreta u BiH Haris Plakalo za Bosnainfo govorio je o važnosti samita u Briselu, o propustima BiH na putu u EU, o važnosti imenovanja glavnog pregovarača, ali i suštinskom je li realno očekivati da BiH uđe u EU.
Bosnainfo: Samit lidera Evropske unije i Zapadnog Balkana održava se u Briselu, a naša država nije uspjela imenovati glavnog pregovarača sa EU prije ovog samita, svakako ranije smo poslali ružnu sliku jer je otkazan samit u Neum – koliko samit ove vrste važan za našu zemlju prije svega u nastojanjima za bržu integraciju, jer je očigledno da jako zaostajemo u svim oblastima za regionom?
Plakalo: Prije svega ovaj samit važan je za Evropsku uniju, ne samo za Bosnu i Hercegovinu, jer ovi samiti su se na jedan određeni način modelirali vremenom i njihovim održavanjem. U samom početku kada su samiti nastajali, kada su bili organizirani vrlo malo se diskutiralo na tim samitima o procesima proširenja Evropske unije, sada je to postala jedan konstanta i upravo na ovome samitu koji se održava u Briselu, najveći akcenat jeste upravo na budućem proširenju EU, ali i naravno o sigurnosnim izazovima koje Evropska unija vidi kao potencijalne prijetnje na prostoru zemalja Zapadnog Balkana ali i Turske, Gruzije, Moldavije i Ukrajine.
Zaista ovaj samit jeste važan ne samo za BiH, već i za sve zemlje Zapadnog Balkana, međutim, mi smo na samit došli sa po prilično siromašnom agendom koju bismo trebali proučiti i pokazati liderima Evropske komisije. Prije svega, tu je pitanje neimenovanja pregovarača BiH sa EU, ali i neimenovanja nacionalnog tipa tri koordinatora za pretpristupne fondove Evropske unije i naravno neimplementiranje i neusvajanje reformske agende gdje još uvijek imamo zbog toga blokiran sam plan rasta Evropske unije za BiH. Dakle, moglo se mnogo više i mnogo kredibilnije pokazati od strane BiH na ovom samitu, međutim, dobro je učestvovati, dobro je diskutirati i ovo jesamo nešto što je podstrek i što je potvrda administracije Evropske komisije koja želi jednog dana da vidi integrisan cijeli prostor Zapadnog Balkana unutar Evropske unije.
Bosnainfo: Čini se da je svako novo imenovanje na bilo koju funkciju problem, posebno ko će doći na mjesto glavnog pregovarača iz BiH za pregovore o članstvu naše zemlje u Evropskoj uniji. Da li je moguće da se na kraju odredi osoba u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a ne u skladu sa kolokvijalnom političkom voljom?
Plakalo: Primjeri koji su pokazali pregovaranja zemalja regiona kada je u pitanju evo Republika Hrvatska, tu je zaista bilo nebitno ko je glavni pregovarač i nije bio povezan niti sa pozicijom niti sa opozicijom u toj državi. Čak je tendencija u nekim zemljama regiona da glavni pregovarači dolaze iz onih struktura koji su bliži opoziciji, nego poziciji, ali to je kada govorimo o kompetencijama o meritokratskom pristupu i o struci.
Nažalost, u BiH je sve podređeno političkom diskutovanju, pa tako i pozicija glavnog pregovarača I da budemo jasni, nije problem da pregovarač bude iz entiteta Republika Srpska, ali je problem ukoliko je to nekompetentna, nestručna osoba koja jednostavno ne poznaje taj sistem unutar BiH. Da bi neko bio glavni pregovarač to podrazumijeva da on pregovara u ime BiH sa glavnim pregovaračem ispred EU. Da bi pregovarao mora dobro poznavati; minimalno engleski jezik, mora imati vrhunsko kvalitetno obrazovanje, vrhunske meritokratske pristupe, dobro poznavanje ustavne strukture BiH, kompleksnosti donošenja odluka o BiH, da dobro može da se snalazi i moderira vrlo kompleksne i nestabilne političke situacije u BiH uslijed donošenja određenih odluka.
Naravno, glavni pregovarač nije sam, on će imati svog zamjenika i imat će šefove poglavlja kako su ona definirana i trebao bi da ima naravno svoj ured u samom Briselu, jer bi trebao da bude na stalnoj komunikaciji Sarajevo-Brisel. Prema tome, to zaista treba da bude neko ko je prije svega spreman da dosta svog vremena posveti I tehničkom procesu pregovaranja, međutim taj tehnički dio je uslovno politički I sve to što se bude diskutiralo kada su u pitanju pregovori sa EU, morat će naići na podršku političkog establišmenta, a trenutno sada kada sagledamo situaciju mnogo je više diferencija i različitih stavova nego što ih je sličnih i onih koji su pokazali da se može sa nekom zajedničkom praksom ili zajedničkim ujediniteljem kakve su evropske integracije kretati naprijed.
Bosnainfo: Šta su po Vama najveće prijetnje ili smetnje koje treba otkloniti kako bi uspjeli ispuniti sve zadate kriterije na putu u EU?
Plakalo: Prije svega nama je veliki problem naš ustavni okvir, kompleksan način donošenja odluka i prevelika administracija. Kada uvidimo da u okviru mehanizma koordinacije koje je naše stalno tkivo da sve odluke koje se tiču evropskih integracija da ono broji 14 političkih subjekata, 14 vlada iz BiH, sve kantonalne vlade, dvije entitetske, Vijeće ministara, Vlada Brčko distrikta, onda shvatimo da smo zaista već tu potrošili mnogo vremena kada je u pitanju prolongiranje svega onoga što se tiče EU i tog puta ka punopravnom članstvu.
Mislim da tu treba puno više ozbiljnosti, puno više iskrenosti, ali nažalost evropske integracije su često taoc političkih različitih interesa, aristokratskih interesa i zbog toga dolazi se do blokade onih krucijalnih zakona, jednostavno nekada se žele ostvariti neki politički paritokratski interesi kao što je pitanje sjedišta atlacionog odjeljenja Suda BiH. Tu je zauzet vrlo jasan politički stav predsjednika iz entiteta RS-a i još uvijek nemamo zakon o sudovima, a on je potreban kako bismo počeli pregovore, kao što je potreban novi zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću.
Dakle, bez obzira na usvojena dva nacrta zakona koja su o graničnoj kontroli usvojena na sjednici Vijeća ministara BiH i zakona o zaštiti podataka i eventualnog njegovog konačnog usvajanja u oba Doma parlamentrane skupštine BiH mi ćemo morati usvojiti I ove zakone iz oblasti pravosuđa kako bismo uopšte mogli da dođemo u tu poziciju da Evropska komisija pripremi pregovarački okvir da ga pošalje na Evropsko vijeće da on bude usvojen I da konačno krenemo u tu fazu pregovora između BiH i Evropske komisije. Zaista komleksan politički sistem, još kompleksnije ustavno uređenje BiH uvjetuje i na sami tok reformi koje su iz domena evropskih integracija i mislim da tu mnogo gubimo i na kraju, krajeva vjerovatno bez temeljitih ustavnih promjena mislim da ćemo se sporo kretati kad je u pitanju proces pristupanja punopravnog članstva u EU, a ustavne promjene su nešto što je za sad vrlo, vrlo daleko.
Bosnainfo: Prema Vašim procjenema je li realno očekivati da BiH uđe u EU kada znamo koliko kočnica imamo?
Plakalo: Mi ćemo ući u Evropsku uniju to nije upitno, međutim, koliko će to trajati ovisi naravno i o samim odnosima unutar Evropske komisije. Novi predsjednik Evropskog vijeća gospodin Antonio Costa je kazao kako ne dijeli mišljenje prethodnika gospodina Michaela da bi proširenje moglo da se desi 2030. Godine da je nezahvalno utvrđivati datume, da su ti rokovi ostavljeni, međutim nemožemo se konstantno oslanjati na geopolitčku situaciju i doći će momenat kada jednostavno će se stvari u svijetu smiriti i kada će se manje donositi bazne odluke na načelima geopolitike, a više na načelima kriterijuma. Ja mislim da bismo mi trebali što više iskoristiti u ovome sada momentu koji se nudi BiH, ali što sam kazao jedina alternativa za sve građane BiH, za sve njene narode jeste punopravno članstvo unutar EU, a sve ostale asocijacije su dobro došle u nekom kontekstu bilaterlanih saradnji, međutim ne mogu se nikako podrazumijevati kao neko krajnje političko pristanište za BiH u smislu neke ozbiljnije asocijacije i ozbiljnijeg uređivanja.
Pola je na Evropskoj komisiji, a polovica je na institucijama BiH i političkim predstavnicima ukoliko naravno zaista to tako kao što jeste u nekom narativnom smislu, tvrdnje su većinski da svi žele unutar EU, međutim u praktičnom sva ta praksa demantira taj narativ Iizaista se nalazimo u jednoj vrlo nezavidnoj poziciji gdje konstantno krenemo tri koraka naprijed, a ona se vratimo četiri koraka unazad i to se konstantno ponavlja i mislim da tu dosta gubimo vremena, a da u tim procesima građanima slabi vjerovanje u punopravno članstvo BiH u EU.