Upravo na današnji dan, 1943. godine održano je prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) u Mrkonjić Gradu. Na pomenutom zasjedanju donesena je odluka o obnovi državnosti Bosne i Hercegovine, potvrđene su njene historijske granice, koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne, te je Bosna i Hercegovina definisana kao jedna od šest ravnopravnih republika u tadašnjoj Jugoslaviji. Na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a 247 vijećnika iz svih dijelova Bosne i Hercegovine odlučilo je da je Bosna i Hercegovina jedinstvena i nedjeljiva država u kojoj svi narodi imaju ista prava.
Nažalost, kao i svih godina ranije, ovaj datum obilježava se samo u entitetu Federacije, dok je u entitetu Republike Srpske (RS) dan kao i svaki drugi.
Čini se da nakon 81 godine smo u većoj krizi nego ikad, zašto je to tako?
Doktor pravnih nauka Kasim Trnka, profesor Ustavnog prava i bivši sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za Bosnainfo pojasnio je kakvu stvarnost živimo i gdje vidi rješenje.
„Bosna i Hercegovina je doživljavala vrlo turbulentne periode, najteža situacija je bila kad je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine do 1995. godine. Od početka agresije na BiH krenuli su i mirovni pregovori da se pokuša naći diplomatsko rješenje, ali ono što je vrlo interesantno i što odgovara na vaše pitanje je činjenica da su raspadom bivše Jugoslavije, i Srbija i Hrvatska definisane kao nacionalne države srpskog odnosno hrvatskog naroda i zato su prvo izvršili vojnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Drugo, u svim mirovnim pregovorima su stalno insistirali da se Bosna uredi na principu nacionalne podjele tri konstitutivna naroda.
I od tada do danas, na principu tri konstitutivna naroda koja pravi diskriminaciju prema ovima koji nisu pripadnici konstitutivnih naroda stvorile su se političke elite u okviru tri nacionalne grupe gdje su svi bili isključivi i insistirali samo na svojim nacionalnim interesima, a Dejtonski sporazum im je dao mogućnost da nacionalnim vetom, blokadom, opstrukcijam itd, onemoguće donošenje bilo kakve odluke koja bi bila od interesa za Bosnu i Hercegovinu.
Zbog toga za ovih 30 godina od Dejtona do danas, nažalost nismo postigli nikakve značajnije rezultate ni u ekonomskom ni u društvenom razvoju. Možemo reći slobodno da bi sada mogli očekivati da se promijene procesi i te najave postoje u dva pravca. Prvo otvaranja pregovora sa EU – morat ćemo prilagođavati Dejtonski model ustavnog uređenja demokratskim standardima, i drugo, dosad je doneseno već šest presuda Evropskog suda za ljudska prava – zadnja je ova presuda u slučaju Kovačević protiv BiH gdje se traži da se pređe sa Dejtonskog modela na evropski model organizacije društva i naravno, tome odmah imamo otpor onih snaga koje su se utemeljile na nacionalnom principu.
Oni ne mogu da shvate da se u Bosni i Hercegovini moraju primijeniti građanski standardi i da ona bude ista kao i druge evropske zemlje. To se najbolje pokazalo u ovoj raspravi oko predmeta Kovačević tako da mislim koliko budu snažne domaće političke snage i koliko bude međunarodna zajednica, amerikanci i EU izvršili pritisak na domaće vlasti, ima realna perspektiva da BiH izađe iz ove krizne situacije i da ide nekim stabilnijim i bržim razvojem“, kazao je Trnka za Bosnainfo.
Odlukama ZAVNOBiH dat je koncept uređenja Bosne i Hercegovine. Zašto se u Bosni i Hercegovini odjednom odustalo od ZAVNOBIH-a?
Postoji čuvena rečenica sa tog zasjedanja 25. novembra 1943. u Mrkonjić Gradu da ‘Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već zbratimljena zajednica, u kojoj svi imaju jednaka prava’. Predstavnici vlasti se upravo bore protiv ovoga i u stalnoj su pretenziji jednih nad drugim uprkos trećim.„Prvo, kad govorimo o ZAVNOBIH-u i formuli koju ste pomenuli, uvijek treba pominjati i drugo zasjedanje ZAVNOBIH-a koje je održano 1944. godine gdje je donesena Deklaracija o pravima građana. To je bila snažna deklaracija koja je garantovala individualne slobode i prava, tako da ZAVNOBIH ne možemo gledati samo kroz prvo zasjedanje i tri naroda, nego i na građane i drugo zasjedanje iz Sanskog Mosta. Nažalost, u današnjoj prilici i čak ove nacionalističke strukture često pozivaju na ZAVNOBIH govoreći da treba da se zadrži ta etnička podjela, a pri tome potpuno zaboravljaju drugi dio o ljudskim slobodama i pravima, a to jedino zajednički nešto znači, tako da je to vrlo važno“, ističe Trnka.
Nažalost, Dan državnosti Bosne i Hercegovine ne obilježava se kako bi trebalo. Mnoge je stvari potrebno promijeniti kako bi se napravilo okruženje u kojem bi ljudi u Bosni i Hercegovini, posebno mladi, optimističnije dočekivali 25. novembar.
Kroz Dejtonski sporazum je potvrđen međunarodni i državni kontinuitet BiH, no, može li se sačuvati i ojačati zemlja u konstalaciji snaga kakve imamo danas na sceni, profesor Trnka ističe dva pravca.
„Maloprije sam pomenuo da postoje dva pravca, prvo i osnovno otvaranje pregovora sa Europskom unijom, gdje će se naš sistem morati prilagođavati evropskim demokratskim standardima. Drugo, je da se konačno počne primijenjivati tih šest presuda Evropskog suda, mada se od 2014. godine do danas ništa nije učinilo u tom pogledu, dakle 10 godina je prošla i sad se mora insistirati na tome da se konačno počnu provoditi te presude.
Dakle uz ta dva procesa, provođenja presuda i pristupanja Europskoj uniji promijenit će se odnosi u BiH“, zaključuje Kasim Trnka za Bosnainfo.