Najznačajniji i najutjecajniji godišnji klimatski događaj Climate Week NYC 2024 i ovaj put pružio je platformu za predstavljanje vodeće klimatske akcije kao i rasprave o tome kako učiniti više, bolje i brže, a sve pod geslom „Vrijeme je“. Ovogodišnje diskusije obilježilo je priznanje da je, uprkos pozitivnom zamahu, globalni odgovor na klimatske promjene još uvijek neadekvatan, a realizacija teška.
„Klimatske promjene imaju snažni utjecaj na portfelje, prehrambene sustave, zemlje u razvoju, infrastrukturu, ekonomsku sigurnost i prosperitet. Upravo zato tema ovog skupa ‘Vrijeme je’ odražava hitnost brzog djelovanja dok vidimo učinke klimatskih promjena posvuda oko nas. Nažalost, i ovih dana svjedočimo katastrofalnim poplavama u Bosni i Hercegovini zbog čega izražavam duboko suosjećanje sa tamošnjim narodom pogođenim ovakvom katastrofom, a kojih će nažalost zbog klimatskih promjena biti sve više i više u budućnosti“, rekla je Marija Pujo Tadić, predsjednica Međunarodnog instituta za klimatske aktivnosti (IICA).
Ova međunarodna stručnjakinja za okolišno i klimatsko pravo i politike te ESG okvir (Environment, Social, Governance) dodaje da mnoge kompanije počinju prihvaćati transparentno izvještavanje o svom napretku u odnosu na svoje klimatske obaveze pokazujući kako učinkovite klimatske mjere mogu potaknuti i poslovni uspjeh.
„Poruke Climate Weeka bile su jasne. Transparentno korporativno djelovanje je imperativ. Klimatska legislativa treba biti postrožena, a potrebno je i razviti kritično oko za greenwashing (lažne priče) svake vrste. Također, važna je i dekarbonizacija energetskog sektora te pravednija raspodjela financijskog tereta energetske tranzicije na najsiromašnije regije i ranjive potrošače. Svakako, kombinirano financiranje i javno-privatna partnerstva su ključni mehanizmi za mobilizaciju potrebnog kapitala, posebno u gospodarstvima u razvoju koja se suočavaju s nerazmjernim izazovima u energetskoj tranziciji. Pored toga, digitalna rješenja imaju golem potencijal, moraju se koristiti pravedno i zajedno s drugim infrastrukturnim ulaganjima. Suradnja je učinkovitija od konkurencije.“
Šta podrazumijeva klimatska diplomatija, koji je njezin značaj danas i gdje su tu zemlje regiona?
– Klimatska diplomacija uključuje pregovaranje i provedbu politika, ugovora i sporazuma povezanih s klimom na međunarodnoj razini. Također, kroz klimatsku diplomaciju potiče se i suradnju između država i drugih dionika u cilju smanjenja emisija stakleničkih plinova, prilagodbe utjecajima klimatskih promjena i promicanja održivog razvoja. Europska komisija definira četiri smjera klimatske diplomacije na političkoj razini: predanost multilateralizmu u klimatskoj politici (provedba Pariškog sporazuma), ubrzavanje domaće akcije i podizanje globalne ambicije, jačanje međunarodne klimatske suradnje putem zagovaranja i informiranja te rješavanje implikacija klimatskih promjena na mir i sigurnost.
Klimatska diplomacija je iznimno važan alat je uključuje naglašavanje klimatske akcije s globalnim partnerima kroz diplomatske razgovor i pregovore, javnu diplomaciju i alate vanjske politike. U svim državama regije još uvijek je klimatska diplomacija u povojima jer se ovom važnom području počela davati pažnja tek sada kada je i tema klimatskih promjena postala aktualna. Napominjem da je to područje iznimno kompleksno jer pretpostavlja izvrsno poznavanje područja prava klimatskih promjena i politika u protivnom „diplomacija“ sama po sebi je nesvrsishodna, štoviše najopasniji su „improvizirani klimatski diplomati“ jer ispadaju smiješni na pregovorima kada se krene raspravljati o stručnim temama.
Šta je zapravo Evropski zeleni plan i kakve se sve mjere trebaju poduzeti i koliki je tu doprinos Hrvatske?
– Europski zeleni plan (Green Deal) iz 2019. godine predstavlja zapravo sveobuhvatan strateški plan EU s ciljem da svojih 27 država članica učini ugljično neutralnim do 2050. godine to jest da se postigne potpuna klimatska neutralnost. To je zapravo opća strategija EU kojom se utire put prema zelenijoj i održivijoj budućnosti. Sve zemlje EU prihvatile su Green Deal jer on uključuje i zakonodavni okvir za potporu svojim ciljevima koji se ukratko mogu sažeti na tri glavna: postizanje neto emisija stakleničkih plinova do 2050 godine, odvajanje gospodarskog rasta od korištenja resursa te da nitko neće u provedbi biti izostavljen („no one is left behinde“).
Hrvatska je usvojila ciljeve Green Deala i na njima intenzivno radi već od 2019. godine jer nam je svima u interesu postizanje potpune klimatske neutralnosti do 2050. godine. Štoviše, predviđeno je smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 posto do 2030. godine u odnosu na 1990. godinu, a predviđeno je to postići i zakonodavnim paketom poznatim kao „Fit for 55“. To obuhvaća niz mjera u energetici, posebno energetsku učinkovitost zgrada sa ciljem udvostručenja stope obnove do 2030. godine što bi značilo obnovu 35 milijuna zgrada kako bi bile energetski učinkovitije, također prioritetna je pametna i održiva mobilnost, s ciljem smanjenja emisija iz prometa za 75 posto do 2030. godine. Naravno, da sve te mjere podržavaju ambiciju „nultog zagađenja“ za okoliš bez toksina, čisti zrak i vodu te smanjenje plastičnog otpada, zaštitu bioraznolikosti i ekosustava, osiguranje zdravog prehrambenog sustava za ljude, provedbu industrijske strategije za konkurentu, zelenu i digitalnu EU, te svakako osiguranje održivih ulaganja za ostvarivanje ciljeva Green Deala.
Kakav je utjecaj ratova na klimu, koliko ta napredna vojna tehnologija zagađuje planetu Zemlju?
– Svaki rat predstavlja veliku ljudsku tragediju, ali je to ujedno velika tragedija i za okoliš. Prilikom svakog ratovanja koriste se još uvijek zastarjele tehnologije koje ispuštaju ogromne količine emisija CO2, ali i drugih stakleničkih plinova koji dodatno onečišćuju atmosferu. Govori se o nekoj brojci od 19 posto emisija uzrokovanih upravo borbenim operacijama, dok 15 posto emisija nastaje zbog požara koji često izbijaju u blizini prvih linija obrane, kao i curenje iz plinovoda. Čak i napredne tehnologije nisu imune na ispuštanja emisija, pa je u tom kontekstu nedavno osnovan i NATO Centar za klimatske promjene i sigurnost u Montrealu (CCASCOE) koji podržava napore saveznika NATO-a i partnera da se prilagode implikacijama klimatskih promjena na njihovu sigurnost i ublaže vlastiti utjecaj na klimatske promjene, a istodobno ojačaju operativnu učinkovitost.
Kako gledate na klimatsko finansiranje i koje su aktuelne brojke s kojima raspolažete?
– Općepoznato je da je EU i njezine države članice najveći su pružatelji javnih financijskih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena na svijetu. Kako to izgleda u brojkama najbolje govori činjenica da su EU i njezinih 27 država članica u 2022. izdvojile 28,5 milijardi eura financijskih sredstva za borbu protiv klimatskih promjena iz javnih izvora i mobilizirale dodatan iznos od 11,9 milijardi eura privatnih financijskih sredstava za potporu zemljama u razvoju kako bi smanjile svoje emisije stakleničkih plinova i prilagodile se posljedicama klimatskih promjena. Iznimno je važna prilagodba klimatskim promjenama pa je više od 54 posto javnih sredstava bilo namijenjeno prilagodbi klimatskim promjenama ili međusektorskom djelovanju (što obuhvaća inicijative za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima) u zemljama u razvoju. Gotovo polovina ukupnih sredstava dodijeljena je u obliku bespovratnih sredstava. Nažalost, sve to nije još uvijek dovoljno za učinkovito borbu s posljedicama klimatskih promjena, pa se i u New Yorku kao prioritetna mjera spominjalo javno-privatno partnerstvo, ali i mobilizacija privatnih ulaganja.
Zašto su važni ESG standardi i u kojoj mjeri se implementiraju?
– ESG je „alat“ za transformaciju gospodarstva na niskougljično (izvješćivanje o smanjenu emisije CO2, energetska učinkovitost, zagađenje vode i zraka, upravljanje otpadom, dostupnost resursa, krčenje šuma i bioraznolikost) održivo gospodarstvo uz neupitnu implementaciju i socijalnih (uvjeti rada, zdravlje i sigurnost, ljudska prava, raznolikost i inkluzija, zaštita podataka i privatnosti, zadovoljstvo kupaca i odnosi sa zajednicom) te upravljačkih kriterija (sastav uprave, struktura odbora, kontrola i zaštita interesa dioničara, etički kodeks, transparentnost).
Direktiva EU o izvještavanju o korporativnoj održivosti (CSRD) u primjeni je od 5. siječnja 2023. godine i zahtijeva od poduzeća pružanje opsežnih i detaljnih izvješća o održivosti te povezanim strateškim implikacijama. Od 1. siječnja 2024. godine na snazi je za poduzeća s više od 500 zaposlenika koja kotiraju na burzi, a od 2025. godine će se odnositi na sve velike tvrtke. Dvije godine kasnije tu će obvezu imati i mala i srednja poduzeća. Sve će nas to u konačnici dovesti do boljeg, transparentnijeg, osvještenijeg i ugljično neutralnog održivog gospodarstva što je cilj kojem svi težimo, pa i pod pritiskom obavezujuće legislative, a sa svrhom da bismo preživjeli na ovoj, jedinoj nam, planeti.
Koje su Vaše preporuke i savjeti za vlasti u zemljama Zapadnog Balkana kada je riječ o klimatskim promjenama?
– Klimatske promjene i s njima povezane ugroze imovine, zdravlja i života ljudi, a u konačnici i vlastitog doma, najveći je ikada globalno postavljeni izazov za čovjeka i društvo u cjelini. Upravo zbog vrijednosti koje se štite (životi i imovina ljudi bez obzira na rasu i spol, nacionalnu i vjersku pripadnost, kao i opstanak jedinog doma kojeg imamo) nigdje kao u ovom području ljudi nisu ujedinjeni u ideji da se aktivnosti moraju poduzeti hitno i učinkovito, a sve u cilju vlastitog opstanka. Posljedice itekako osjećamo – požari, poplave, virusi. Stoga je moja poruka vlasti u zemljama Zapadnog Balkana, a posebno poslovnom i financijskom sektoru: vremena je sve manje, a obaveze su sve veće, edukacija je neophodna, a usvajanje nove zelene paradigme je neizbježno. Koliko će se brzo prilagoditi, ovisi o njima samima, piše Al Jazeera.