Međutim, unatoč uspjehu, realnost je da Kickl i njegova stranka nemaju jasan put prema formiranju vlade. Problem leži u tome što gotovo nijedna stranka ne želi ući u koaliciju s FPÖ-om. Bez mogućnosti suradnje, hoće li ova pobjeda ostati bez političkog rezultata?
Predsjednik Austrije, Alexander Van der Bellen, jasno je naglasio da će prilikom dodjeljivanja mandata za sastavljanje vlade poštovati osnovne principe liberalne demokracije. To uključuje vladavinu prava, zaštitu ljudskih prava, nezavisnost medija i članstvo u Evropskoj uniji. Ovaj jasan stav sugerira da FPÖ, s obzirom na svoju pro-rusku retoriku i euroskepticizam, možda neće dobiti priliku da vodi vladu, bez obzira na izborni uspjeh. Van der Bellen otvoreno je kritizirao stranke koje simpatiziraju Rusiju i koje bi, prema njegovim riječima, mogle ugroziti austrijsku demokratsku tradiciju.
S kim će FPÖ formirati vladu?
Unatoč izbornoj pobjedi, Slobodarska stranka suočava se s gotovo nemogućom zadaćom – pronaći koalicijskog partnera. Druga najjača stranka, Narodnjačka stranka Austrije (ÖVP), doživjela je pad popularnosti, ali i dalje igra ključnu ulogu na političkoj sceni. ÖVP je otvorena za razgovore s FPÖ-om, ali uz jedan ključni uvjet – Herbert Kickl ne smije imati kancelarsku ili ministarsku poziciju. Ovaj uvjet predstavlja ozbiljnu prepreku jer Kickl, vođa koji je vratio FPÖ na scenu nakon afere Ibiza, ne pokazuje znakove odustajanja od vlastitih ambicija.
Taj pad ÖVP-a nije bio mali. Sa svojih 26,3% glasova, izgubili su više od 11% u odnosu na prošle izbore, što svjedoči o rastućem nezadovoljstvu austrijskog biračkog tijela. Kickl je, s druge strane, jačao podršku FPÖ-a zahvaljujući svojoj oštroj retorici protiv mjera pandemije i kritici austrijske podrške Ukrajini, što ga čini polarizirajućom figurom.
Socijaldemokratska partija Austrije (SPÖ) nalazi se na trećem mjestu, ali s 21,1% glasova teško da može igrati vodeću ulogu u formiranju stabilne koalicije. U ovom kontekstu, liberalna stranka Neos i Zeleni također imaju ograničene kapacitete za stvaranje šire koalicije, iako bi eventualna suradnja među njima mogla donijeti tijesnu većinu. Takav ishod nije nemoguć, ali ostavlja pitanje hoće li takva vlada biti dovoljno stabilna i dugoročna.
Kickl i evropska politika
Kickl nije samo običan političar. Njegova bliskost s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom i ekstremno desničarska retorika stvorile su zabrinutost kako u Austriji tako i u ostatku Evrope. FPÖ je kroz kampanju stekao popularnost kritikama useljeničke politike i sigurnosnih pitanja, temama koje su u središtu austrijske političke rasprave. Međutim, FPÖ-ova politika prema Evropskoj uniji, posebno njihova otvorena podrška Rusiji u ratu protiv Ukrajine, čini ih ozbiljno nepodobnim za mnoge potencijalne partnere.
Van der Bellen je jasno stavio do znanja da neće podržati vladu koja bi ugrozila evropski put Austrije. U tom kontekstu, pitanje ostaje: što će se dogoditi ako FPÖ zaista preuzme vlast? Hoće li Austrija krenuti putem euroskepticizma i udaljiti se od svojih tradicionalnih demokratskih vrijednosti?
Šta je sljedeće za Austriju?
Austrija se nalazi na političkoj prekretnici. Uspon krajnje desnice postavlja ozbiljna pitanja o budućnosti zemlje i njenom smjeru. Hoće li Slobodarska stranka pronaći način da formira vladu, možda uz uvjete koje su postavile druge stranke? Ili će, unatoč izbornoj pobjedi, ostati na marginama politike zbog svoje ekstremne retorike?
Kickl se pozicionirao kao vođa koji obećava “novi pravac” za Austriju, ali u kontekstu evropske politike, takav smjer mogao bi Austriju dovesti u sukob s Bruxellesom. Bez jasnog odgovora na pitanje ko će sastaviti vladu, Austrija će se suočiti s nesigurnošću u narednim danima, dok evropske i domaće snage pažljivo prate svaki potez.
U svakom slučaju, politička igra u Austriji tek je počela, a zemlja će se morati suočiti s izazovima koji su pred njom – kako na unutrašnjem, tako i na evropskom planu.
Povratak mračnog naslijeđa?
Izborna pobjeda desničarske Slobodarske stranke Austrije (FPÖ) predstavlja alarmantan signal za budućnost austrijske politike i šire evropske zajednice. Na čelu stranke nalazi se vođa koji se bez ustručavanja poziva na Hitlerovo naslijeđe, simbolizirajući povratak ideja koje bi mnogi smatrali prevaziđenim. Ova situacija otvara neizbježna pitanja o tome kako su se ideologije koje su nekada bile smatrane neprihvatljivima ponovno infiltrirale u politički diskurs.
Austrija, zemlja koja je kroz svoju prošlost nosila teške posljedice ekstremizma, ponovo se suočava s potencijalnim zagađenjem političke scene idejama koje su mnogi smatrali isključenima iz ozbiljne politike. FPÖ-ova retorika, koja se oslanja na strah od imigracije i nacionalizam, izaziva uznemirenost, jer podstiče atmosferu podjela i netolerancije.
S obzirom na trenutne okolnosti, evropski lideri moraju pažljivo pratiti razvoj situacije. Pitanje ostaje: može li Austrija, sa svojim mračnim naslijeđem, naučiti iz prošlosti ili će ponovo skrenuti putem koji vodi ka radikalizaciji i podjelama? Dok se FPÖ pozicionira kao ključni igrač na političkoj sceni, važno je zapitati se koliko daleko su oni spremni ići u svojim ambicijama, a po kojoj cijeni će to platiti društvo.
Ako se ideje ekstremizma nastave širiti, ne samo u Austriji već i širom Evrope, povijest nas uči da će posljedice biti duboke i dugotrajne. U ovom trenutku, građani i politički lideri moraju jasno izraziti svoje stavove protiv povratka ideja koje su kroz historiju uzrokovale nesreću, destrukciju i gubitak života. Samo na taj način mogu osigurati da se mračna prošlost nikada više ne ponovi.